Hrvatska je do sada u Riju osvojila pet medalja i ima osigurane još najmanje dvije bronce što ove OI čini najuspješnijim u hrvatskoj povijesti. Do sada smo najviše medalja osvojili u Londonu - šest

Kakav je to dan bio. Utorak, 16. kolovoza 2016. zauvijek se ostati upisan u povijest hrvatskog sporta nakon što su hrvatski sportaši osvojili dvije olimpijske medalje i osigurali još dvije.

Amerikanci imaju svoj "Super-utorak", dan kada najveći broj saveznih država istovremeno bira svoje kandidate za predsjedničke izbore. Britanci su prije četiri godine na OI u Londonu imali 'super subotu' kada su osvojili šest zlata, a sada je hrvatski sport dobio svoj 'dan' - 'super-utorak'.

Sandri za zlato potreban jedan hitac

Svakako najluđi dan u povijesti hrvatskog sporta otvorila je nevjerojatna Sandra Perković koja je 'plesala' na rubu ispadanja, a onda u trećem pokušaju bacila do zlata u disku. Olimpijska prvakinja obranila je naslov sa samo jednim ispravnim hicem, bačenim u trećoj seriji.

Prvi i drugi pokušaj bili su neuspješni, završili su u zaštitnoj mreži i opet smo bili u drami kakva se dogodila u kvalifikacijama, kada su prva dva hica bila neispravna. Naime, Sandri Perković je prijetilo ispadanje, odnosno da ne uđe među osam bacačica koje nastavljaju natjecanje. No, onda je svjetska i olimpijska prvakinja pokazala pravo lice i u trećem pokušaju je bacila 69.21 metara i preuzela je vodstvo. Četvrti pokušaj opet je otišao u mrežu, u petom je hitac bio odličan ali je napravila prijestup, a u zadnjoj seriji disk je ponovno završio u zaštitnoj mreži.

Uslijedila je sjajna boksačka predstava Filipa Hrgovića koji se plasirao u polufinale olimpijskog turnira superteškoj kategoriji tehničkim nokautom protiv Kubanca Leiniera Pera u četvrtfinalu. Aktualni europski prvak čak je tri puta rušio Pera na tlo, a od snažnog udarca desnicom krajem druge runde Kubanac se nije uspio oporaviti i sudac u ringu je prekinuo borbu. Bio ovo treći Kubanac s kojim se Hrgović susreo u karijeri i treći kojega je pobijedio. Dosada je nokautima rješavao Josea Laurdeta i Yoandija Toiraca.

Ulaskom u polufinale Hrgović je osigurao broncu, te tako osvojio prvu boksačku olimpijsku medalju za Hrvatsku od samostalnosti, a postao je četvrti Hrvat s osvojenim odličjem u boksu, nakon zlata Mate Parlova iz Muenchena 1972. i Antona Josipovića u Los Angelesu 1984., te bronce Damira Škare iz Seula 1988. Sve te medalje osvojene su u poluteškoj kategoriji. Najbolji rezultat od samostalnosti na OI dosada je bilo četvrtfinale Stipe Drviša iz Atlante 1996. također u poluteškoj kategoriji.

Prvu medalju smo dobili i u jedrenju. Nažalost, Tonči Stipanović nije uspio obraniti prvo mjesto u plovu za odličje i na koncu je osvojio srebrnu medalju u klasi Laser. Premda je ispustio zlato, Stipanović može biti ponosan jer je osvojio prvo olimpijsko odličje u povijesti hrvatskog jedrenja. Stipanović je uoči završnog plova bio u vodstvu sa 10 negativnih bodova prednosti u odnosu na Australca Toma Burtona. Imao je osigurano srebro i jedini cilj u plovu za odličje bilo je pokriti Australca i ne dozvoliti mu da pobjegne.