Znanstvenici sa Sveučilišta Clemson Pernille Christensen, Martha Skinner i Doug Hecker, prije 13 mjeseci su razvili koncept SEED (sjeme) koji pruža privremenu pomoć žrtvama prirodnih katastrofa. Njihova metoda uključuje pretvaranje kontejnera za prijevoz robe u održive kuće za život.

Kako bi SEED djelovao, trebate višak takvih kontejnera, luku i radnu snagu. Kad su nedavni odroni blata u Kolumbiji tisuće ljudi ostavili bez doma, nedostatak aktivnosti u lukama značio je da SEED ne može djelovati.

Karibi okruženi oceanom i čiji višak uvoza nad izvozom znači akumulaciju kontejnera, idealni su - procjenjuje se da je tamo oko 30 milijuna neiskorištenih kontejnera.

Siromaštvo, loša infrastruktura i sklonost prirodnim katastrofama uključujući uragane i potrese, nesretni su faktori koji tome pridonose.

''Ponekad je jeftinije da kontejneri ostanu u luci nego da se šalju natrag. Želimo postići sustav u kojem već imamo spremne kontejnere u hitnim slučajevima'', objašnjava Pernille Christensen.

Jedan kontejner dužine 12 metara može nositi i do 30 tisuća kilograma (prosječnu peteročlanu obitelj) i neće se prevrnuti čak i ako puše vjetar brzine 225 km na sat. Trebao bi biti otporan i na potres jačine šest do osam prema Richterovoj ljestvici.

''To je jedinstvena konstrukcija'', objašnjava Doug Hecker, ''jaka čelična kutija.''

Privremeno rješenje

U idealnim uvjetima, SEED bi želio da su kontejneri spremni ako se dogodi katastrofa. Kuće za hitne slučajeve mogle bi podnijeti ekstremne vremenske uvjete i pružiti drugo utočište umjesto šatora.

Kako kaže Hecker, Haiti još nije spreman za kontejnere. ''Još ne znamo kad ćemo moći postaviti domove za 400 tisuća beskućnika. Nadamo se da će to biti idući mjesec, ali to će ovisiti o prikupljanju viška kontejnera, dolasku stručnjaka i svim ostalim logističkim pitanjima.''

Dugotrajno rješenje

Dugoročno gledajući, SEED želi kontejnere iskoristiti kao osnovu da se razdvojene zajednica ponovno spoje. Kontejneri bi bili početna točka za sigurnu okolinu. Na kraju bi se mogli dodati i drugi uvjeti kako bi se pretvorili u održive domove.

Uz sučelje koje je razvila Martha Skinner, gdje će ljudi moći dati donacije, Hecker i Christensen rade na adaptiranju kontejnera.

''Nakon prirodnih katastrofa zemlja gubi svoju prehrambenu vrijednost, pa smo dizajnirali vrt za hitne potrebe. Utvrdili smo koje lokalne biljke rastu brzo, proizvode nužno voće i povrće nužno za opstanak, kao što su krušno drvo, slatki krumpir i krumpir'', objašnjava Christensen.

Dugoročno bi to uključilo definiranje prehrambenog ciklusa i uzgoj dodatnih proizvoda poput manga, papaje i banana.

Što s Haitijem?

''Budući da je najsiromašnija zemlja na Karibima, to je najgori mogući scenarij'', kaže Hecker. U Haitiju moramo djelovati i brzo i sporo. ''Moramo smisliti što je moguće učiniti a trenutno je teško izračunati razmjere katastrofe, to može biti bilo koja brojka. Samo jednom je SEED uspostavio kontakt s prijevozom i nekom vrstom infrastrukture, a ne znamo hoće li oni moći implementirati projekt u Haitiju.''

''Zbog razornosti katastrofe, trenutno postoji višak kontejnera koji se koriste za prijevoz hitne robe'', kaže Skinner. Dugoročno će ih SEED moći pretvoriti u kuće. Još jedna prednost je da nema troškova prijevoza jer su kontejneri već tamo.

Posljednja želja ovog trija je ''mobiliziranje pravih ljudi i rješavanje problema u Haitiju.''