Brak je sveta veza dvoje ljudi, kažu pristalice ovog oblika suživota koji je poznat od davnina, no zašto je zapravo smišljen brak?

U prehistorijskom razdoblju muškarci su imali više dugoročnih partnerica. Poligamija je bila uobičajena u malim zajednicama lovaca-sakupljača, a činilo ju je tridesetak članova. 

Znanstvenici smatraju da je ona tada imala smisla jer je omogućavala prehistorijskom muškarcu da poveća izglede za produljenjem vrste. No s vremenom su se zajednice mijenjale, postajale su veće (oko 300 članova) zbog potrebe za obradom zemlje i razvojem naselja, a društvene su norme primorale muškarce na jednu partnericu kako bi se izbjeglo širenje spolno prenosivih infekcija.

Kompjutorskom simulacijom znanstvenici su prikazali navike parenja i parametre prijenosa bolesti u razdoblju od 30.000 godina. Ustanovili su da se društvena dinamika mijenjala s obzirom na rast manjih zajednica u veće. 

Na to je, smatraju znanstvenici, utjecala svijest o opasnosti od spolno prenosivih bolesti koje su negativno utjecale na plodnost žena. Članovi zajednice kažnjavali su one koji su riskirali i nisu se prilagodili sigurnijem, monogamnom načinu života.

"Studija je pokazala da je razvoj događaja, odnosno širenje spolno prenosivih bolesti snažno utjecalo na razvoj društvenih normi", rekao je jedan od autora istraživanja, matematičar Christ Bauch sa Sveučilišta Waterloo.

"Bez pomagala kojima raspolažemo danas, poput antibiotika, prezervativa, laboratorijskih testiranja.... spolno prenosive bakterije i virusi poput sifilisa, klamidije i gonoreje rezultirale su neplodnošću, a dugoročno su mogle negativno utjecati i na demografsku sliku", objasnili su autori studije u časopisu Nature Communications.

Priznaju da bez preciznijih podataka o spolno prenosivim virusima i bakterijama među zajednicama lovaca-sakupljača i zemljoradnika nije moguće sa sigurnošću tvrditi da je njihova pretpostavka točna, no mogla bi pomoći u rasvjetljavanju načina na koji se razvila društveno nametnuta monogamija.