Onaj ugodni i topli osjećaj koji vas prožima dok gledate druge kako čine dobra djela mogao bi i vas potaknuti da postanete altruističnima, sugeriraju rezultati jedne studije temeljene na dva odvojena eksperimenta.

Tako su, na primjer, osobe koje gledaju Oprah Show iznimno sklone pomaganju drugima i činjenju dobrih djela. No, studija je nažalost provedena samo na manjem uzorku i to žena pa su dodatna istraživanja potrebna kako bi se potvrdili navedeni rezultati.

Brojne studije na temu već su bile iznesene u javnost dokazujući da zaista bivamo inspiriranima i na neki način podignutima dok svjedočimo dobrim djelima. Nekoliko studija je pak puno preciznije obradilo teze o tome jesmo li zaista skloni poslušati taj uzvišeni osjećaj i zaista učiniti dobro djelo, a ne samo se osjećati ugodno.

Simone Schnall sa Cambridgea uz pomoć kolega odlučila je to otkriti. U njenom eksperimentu sudjelovalo je 60 studenata. Njih 30 gledalo je isječke iz popularnog Oprah Showa u kojima glazbenici zahvaljuju svojim mentorima (nisu se prikazivali isječci u kojima Oprah dijeli automobile). Druga polovica studenata gledala je isječke dokumentaraca o prirodi kojima nije bila namjera pobuditi bilo kakav osjećaj.

Vjerujući da je cilj eksperimenta testiranje pamćenja, studenti su morali napisati esej o viđenom, prisjećajući se što više detalja. Zatim im je plaćeno za sudjelovanje u studiji. Nakon toga su ih pitali jesu li zainteresirani za sudjelovanje u još jednoj studiji, ali ovaj put bez novčane naknade. Oko 69 posto onih koji su gledali Oprah pristali su sudjelovati besplatno. Između onih koji su gledalo dokumentarac pristalo je samo 40 posto, navode istraživači u članku objavljenom u siječanjskom izdanju časopisa Psychological Science.

No, reći da ćete učiniti nešto i to zaista učiniti dvije su različite stvari. Zato je proveden drugi eksperiment.

Kako bi se saznalo može li gledanje činjenja dobrih djela potaknuti i druge da čine isto, okupljeno je 36 ženskih osoba od kojih je svaka morala pogledati isječke ili iz Oprah Showa, ili dokumentaraca o prirodi kao i iz jedne britanske komične serije.

No, ovaj put ženska se instruktorica, koja je prikazivala video isječke, pretvarala da ne može otvoriti jedan dokument s računala koji joj je potreban da završi istraživanje, odnosno koji je bio namijenjen sudionicima. Bez dokumenta, žene su mogle napustiti prostoriju. Ali prije nego li su prošle kroz vrata, instruktorica ih je svaku pojedinačno pitala jesu li zainteresirane za sudjelovanje u pak još jednoj studiji koja je poprilično dosadna, no u kojoj bi joj one stvarno mogle pomoći.

Ako bi sudionica pristala, bilo joj je rečeno da može prekinuti ispunjavanje upitnika za studiju kad god želi. Istovremeno, u tajnosti joj je mjereno vrijeme dok ne odustane. Pokazalo se da su one koje su gledale Oprah dva puta dulje ispunjavale upitnik od onih koje su gledale komediju.

Sudionici su pisali i o osjećajima koji su ih prožimali dok su gledali video isječke. Naravno, Oprah je izazivala uzvišene i altruistične osjećaje. Ostali isječci baš i ne. U studiji su sudjelovale isključivo žene zbog pretpostavke da bi muškarci namjerno htjeli pomoći ženskim istraživačima zbog čega studija ne bi imala realne rezultate.