Kad morsku školjku držite blizu uha možete čuti suptilan šum valova kako udaraju o udaljenu obalu ili plažu, kao da su zvuci nekadašnjeg okoliša te same školjke zarobljeni u njoj. Međutim, koliko god zanimljiva ta ideja bila, radi se samo o svojevrsnoj zvučnoj metafori. Kada primaknete školjku uhu naravno da ne čujete zvuk oceana. Stvar je u tome da je školjka oblikovana na način da amplificira ambijentalnu buku ili zvukove.  

Kad zrak dospije unutar nje odbija se o bezbroj zakrivljenih unutarnjih površina. Drugim riječima, odbijajući zrak proizvodi zvuk. Visina tonova ovisi o veličini školjke. Zraku treba dulje da se odbije s jedne strane na drugi u većoj školjki pa će nam se zato zvuk činiti nešto nižim ili dubljim nego što bi bio u manjoj školjki. Ipak, bila školjka velika ili mala, gotovo svaka može 'proizvesti' smirujući zvuk koji podsjeća na more i valove.