Zašto se smijemo lošim vicevima
Društvene norme ponekad nas sprječavaju da govorimo istinu, pa povlađujemo ljudima i kad to ne bismo trebali
Koliko ste se puta našli u situaciji da je neka osoba ispričala vic koji je jednostavno glup, ili bacila foru od koje vam se digla kosa na glavi, a vi se samo glupo smješkate i pitate se koji vam je vrag?
Ne, to ne znači da ste licemjeri ili se ulizujete šefu ili nekom dobrom komadu, već se radi o tome da su ljudi programirani da ne posramljuju druge, vjerovali ili ne. To tvrde znanstvenici sa Sveučilišta Florida koji su napravili studiju upravo o toj temi.
Voditeljica studije Joyce Ehrlinger kaže da nas društvene norme jednostavno sprječavaju da govorimo istinu u takvim situacijama, što zapravo nije dobro, jer našu dobru namjeru loši vicmaheri tumače kao podržavanje, a to im diže samopouzdanje i slijedi tura još glupljih viceva.
Preporuka je da pokušate nadvladati društveno programiranje koje vam priječi iskrenu reakciju, makar kod bližnjih koje treba spriječiti da se blamiraju pred ljudima.
Novi komentar