Zašto se nekad zacrvenimo?
Prvi spoj, razgovor za posao ili javni nastup može biti stresan pa se javlja lupanje srca i znoje se dlanovi, ali ono što nas odaje je izdajničko crvenjenje lica

Morate nešto govoriti pred puno ljudi, otići na razgovor za posao ili pokušati dobiti veću plaću? Nekima ništa od toga nije ni lako ni jednostavno, štoviše, neugodno im je, a neki čak razviju strah od crvenjenja, poznat i kao eritrofobija.
Problem nije samo crvenilo, već društvena tjeskoba osobe koja se brine kako to drugi doživljavaju, kaže dr. Ingo Spitczok von Brisinski, član Stručne udruge za dječju i adolescentnu psihijatriju, psihosomatsku medicinu i psihoterapiju u Njemačkoj (BKJPP).
Tjeskoba je pojačana nekontroliranošću crvenjenja i njegovim isticanjem nesigurnosti osobe kod koje se javlja. A zabrinutost može učiniti crvenilo vjerojatnijim i intenzivnijim. Međutim, postoje načini da se to obuzda.
U emocionalno stresnim situacijama pomaže slanje tijelu signala za opuštanje, na primjer smirenim i dubokim disanjem ili usmjeravanjem pažnje sa sebe na nešto drugo, tvrdi Spitczok von Brisinski.
To nije lako postići pa bi zato trebalo redovito meditirati i baviti se nekim sportom jer su to dobri načini za smanjenje stresa i tjeskobe općenito.
Crvenilo je normalan fiziološki odgovor u određenim situacijama - kod nekih ljudi češće i/ili izraženije nego kod drugih - i obično ne traje dugo, navodi BKJPP. Može pomoći ako ga jednostavno prihvatite i shvatite da ga mnogi ljudi jedva primjećuju ili čak gledaju pozitivno, smatrajući rumenilo simpatičnim.
Međutim, ako eritrofobija ozbiljno utječe na vaš svakodnevni život i tjera vas da izbjegavate društvene interakcije, Spitczok von Brisinski preporučuje kognitivno bihevioralnu terapiju. U razgovoru s terapeutom pacijent može razraditi individualno prilagođene strategije za prevladavanje straha od crvenila.
Novi komentar