Proteklu godinu obilježila je teška gospodarska kriza u cijelom svijetu. 2009. obilježilo je i bezobrazno ponašanje mnogih političara i ekonomskih moćnika koji su bili uključeni u brojne skandale. Menadžeri su si i dalje povećavali plaće i bonuse, a koristili su brojne beneficije na štetu običnih ljudi koji su ostajali bez posla.

No, mnogi od njih na visokim pozicijama i dalje su dijelili lekcije o moralu, a sami su pokazivali vlastitu nemoralnost. Novo istraživanje Sveučilišta Northwestern i Kellogg škole za menadžment objavljeno u časopisu Psychological Science pokušalo je otkriti razloge zašto takvi ljudi prakticiraju upravo ono za što optužuju druge.

''Prema našem istraživanju, moć i utjecaj mogu uzrokovati veliki nerazmjer između javne osude i privatnog ponašanja, a kao rezultat toga moćni ljudi su stroži u osudi drugih, a popustljiviji su prema vlastitim postupcima'', kaže jedan od autora studije Adam Galinsky.

Stručnjaci su sudionicima istraživanja dodijelili uloge viših i nižih pozicija - neki su dobili ulogu premijera, a neki uloge zaposlenika u javnim službama. Potom su im predstavljene neke moralne dileme vezane uz kršenje prometnih pravila, (ne)prijave poreza i vraćanje ukradenog bicikla.

Oni koji su imali uloge moćnika osuđivali su varanje drugih, dok su sami još više varali. Na primjer, osudili su preuveličavanje tuđih putnih troškova, no kad su sami imali priliku varati kako bi dobili na lutriji (igrali su bez prisutnosti drugih), prijavili su da su osvojili viši iznos od sudionika koji su glumili niže rangirane zaposlenike. U svim eksperimentima moćniji ljudi osuđivali su svaku prevaru, a sami su im bili skloni.

Galinsky kaže da moralno licemjerje ima veći utjecaj među ljudima koji imaju veću moć. S druge strane, osobe koje nisu povezane sa stvarnom moći puno su strože prema sebi nego prema drugima.

''Možemo zaključiti da je moralno licemjerje usko povezano s društvenom nejednakošću'', kaže Adam Galinsky.