Kada je prošle godine objavljena vijest da je obavještajna služba Sjedinjenih Američkih Država, NSA, prisluškivala milijune telefonskih razgovora te čitala mailove diljem Europe, uključujući i sama politička vodstva, Starim kontinentnom se izlio val bijesa, zaprepaštenja i šoka.

Bijesni političari

Politički vrh u Berlinu, Parizu i Madridu, učinio je neuobičajeno oštar korak i pozvao (tj. „naručio") veleposlanika SAD-a u dotičnoj zemlji na razgovor. Gotovo svaki europski lider je tada javno izrazio svoje zaprepaštenje. Njemačka kancelarka Angela Merkel, čiji mobilni telefon je očito također bio nadgledan i prisluškivan, izjavila je tada: "Njemačka i SAD zajednički moraju svladati izazove. Mi smo saveznici, a jedan ovakav savez zahtijeva povjerenje. I zato ponavljam još jednom: ne smije biti špijuniranja među prijateljima."

Površne reakcije

Francuski predsjednik Francois Hollande je tada najavio:"Kada se govori o temi sigurnosti u virtualnom svijetu, ne radi se samo o zaštiti političara koji imaju mobilne telefone kao i svi drugi. Riječ je o zaštiti svih građana. Zaštita osobnih podataka tebala bi u Europi biti zajamčena." A tadašnji talijanski premijer Enrico Letta je zatražio: "Želimo istinu. Nezamislivo je da prihvatimo ovakve akcije i postupke".

Te izjave političara tada su oslikavale i mišljenja i stavove javnosti. U Njemačkoj, gdje je zaprepaštenje postupcima NSA-a bilo posebno veliko, ankete su pokazale kako je povjerenje Nijemaca u Ameriku uslijed Snowdenovih otkrivanja palo na povijesni minimum. Isto tako, Nijemci su tada jasno odbili i nagledanja i prisluškivanja svojih telefonskih razgovora i mailova od strane svoje vlastite vlade.

Kada su ovih dana tjednik Der Spiegel i web stranica Glen Greenwald „The Intercept" objavili kako je većina europskih država još intenzivnije i uže surađivala s NSA-om nego što se to mislilo - nije li zapravo trebalo doći do još jačeg zaprepaštenja upućenog prema vlastitoj vladi i radu obavještanih službi?

Ali to je izostalo: ili su ljudi trenutno toliko zaokupljeni Svjetskim nogometnim prvenstvom ili smo možda u međuvremenu jednostavno već preumorni kada je riječ o vijestima vezanima za špijunažu? U svakom slučaju su reakcije javnosti, ali i medija, vrlo razočaravajuće. U Njemačkoj primjerice su reakcije bile tek površne, i to usprkos skandaloznim navodima Spiegela o dugogodišnjoj suradnji NSA-a i njemačke obavještajne službe.

Dvostruki standardi

Izostanak reakcija ne samo da nije pozitivna stvar sama po sebi, to je i licemjerno. Za jedan kontinent, koji sebe smatra braniteljem privatnosti u digitalno vrijeme u kojem živimo, i koji zapravo osuđuje Amerikance zbog špijuniranja - ovakve "nereakcije" djeluju poput farse. U današnje vrijeme mnogi Europljani znaju više o radu NSA-a nego o postupcima svojih vlastitih obavještajnih službi. Došlo je vrijeme da se to promijeni.