Umjesto nižih cijena zbrinjavanja otpada uz maksimalnu reciklažu, građanima Zagreba prijete viši računi. Nedavno najavljeno drastično poskupljenje usluge zbrinjavanja otpada u Zagrebu nije demantirano nego su vlasti glavnoga grada RH samo porekle navode prema kojima će biti riječ i o do tri puta višim cijenama za građane tj. kućanstva. Nije međutim rečeno kolike će one točno biti. Vjerojatno zato što se to još uvijek niti ne zna, jer se još uvijek odlučuje. No dotad smo se pozabavili temom same opravdanosti bilo kakvog poskupljenja.

Zagreb je na zlu glasu vodeće metropole u Europskoj uniji prema kriteriju neriješene problematike tretmana otpada. Posrijedi je dugogodišnje uporno forsiranje zastarjelih metoda spaljivanja dijela smeća te nedovoljnog postotka recikliranih otpadnih tvari, uz zatrpavanje ostaloga pod zemlju. Da ne govorimo o zanemarivanju mogućnosti ponovne upotrebe nekih predmeta - popravljenih ili prilagođenih - koja se u bolje uređenim sustavima sve više prakticira.

Razliku u trošku treba nadoknaditi iz dostupnih EU-fondova

Hrvatski mediji su nebrojeno mnogo puta iznosili razne pokazatelje po kojima gradonačelnik Milan Bandić time izlazi ususret određenim privatnim krugovima u biznisu s otpadom. Nelojalno, dakako, jer štetu od toga snose opet građani. Sve i da zanemarimo ekološke kriterije, oni gube mogućnost da kroz sustav zbrinjavanja prema principima tzv. kružne ekonomije dođu do jeftinije usluge.

Kružna ekonomija, pomoću rečenih postupaka, naime, svugdje u Europi podrazumijeva sasvim drukčiji model naplate. To znači da kućanstva plaćaju samo onoliko koliko proizvedu miješanog smeća. Pojedinačno odvojene tvari kao što su papir, staklo, metal i plastika se ne zaračunavaju. Što više ima odvojenog, a time miješanog manje, račun je niži. No zagrebačke vlasti predvidjele su ubuduće naplatu prema broju članova kućanstva, više nego spornu.

„Zagrepčanke i Zagrepčani već snose previsoki mjesečni trošak za ekološki nekvalitetnu uslugu", rekao nam je Marko Košak iz Zelene akcije ukazujući na apsurdnu činjenicu da se još najavljuje novo poskupljenje. "Izgovor im je ulaganje u odvojeno prikupljanje, no to je apsurdno, znamo li da se sredstva za to infrastrukturno i logističko ulaganje dadu relativno lako osigurati iz već dostupnih fondova EU-a."

Ljubljana uzor, ali dobar primjer Čakovca još bliže

Košak, voditelj programa otpada u najvećoj hrvatskoj nevladinoj ekološkoj udruzi, smatra da pravi cilj gradskih vlasti jest prebacivanje nekih postojećih opterećenja na građane. To se konkretno može odnositi, primjerice, na promašene projekte poput centra za smeće u Resniku, ukupno skupljeg od milijardu kuna. „Imamo posla, znači, s mogućim dvostrukim financijskim udarom na građane - kroz već ustaljenu nepravednu naplatu i kroz dodatno poskupljenje. Ali, sve ovo je samo nastavak Bandićeve 'smećave' na koju smo upozorili prošle godine kad je donesen štetni Plan gospodarenja otpadom Zagreba, i stoga zahtijevamo da se poskupljenje ne prihvati", rekao je on.

Zeleni su već mnogo puta ukazivali i na činjenicu da se na svega sat vremena vožnje od Zagreba, kao neslavne „prijestolnice smeća" EU-a, nalazi Ljubljana koja u istoj zajednici prednjači kvalitetnim rješenjima i odnosom spram tog pitanja. „Ali ne moramo ni prelaziti granicu da bismo našli na koga bi se Zagreb mogao ugledati, Čakovec se nalazi još bliže", izjavila je za DW bivša hrvatska ministrica zaštite okoliša Mirela Holy.

Ona podsjeća da taj međimurski gradić, uz susjedni mu Prelog, već tretira otpad po načelima kružne ekonomije. To uključuje i jeftinije račune, kreirane prema izmjerenim količinama miješanog otpada za svako domaćinstvo. „Sama najava poskupljenja me ipak ne čudi, budući da je odvojeno prikupljanje zaista skuplje. Ali svakako da je i dalje moguće osigurati financije iz EU-a za veliki dio potreba kao što su vozila ili spremnici", dodala je Holy.

Promašaj s centrima za gospodarenje otpadom

„Sadašnje prikupljanje neselektiranog otpada je u svakom smislu neodrživo. No srećom", mišljenja je Holy, „politika zaštite okoliša je zajednička za EU, a ova godina je za RH najzahtjevnija, zbog rokova u kojima moramo urediti primjeren sustav te sanirati postojeća neprihvatljiva odlagališta. Zagreb bi na taj način doista trebao doći do nižih računa za građane. Ali to neće ići bez rigoroznog selektiranja otpada u kućanstvima. Nakon toga i sve naše industrije moraju dobro porazmisliti kako smanjiti količinu ambalažnog otpada."

Čakovec je, na žalost, samo jedan, i - uz slučaj otoka Krka - rijetki svijetli primjer sredina koje odvajaju barem 50 posto otpada. A to je ujedno postotak koji Hrvatska mora dosegnuti do 2020. godine. U protivnom je čekaju oštre financijske kazne i redukcije doznaka iz EU-fondova.

Zagreb je, uz ostale velike gradove i županijske centre, najdalje od tog cilja. Dodatni promašaj predstavlja njihovo aktualno okretanje velikim i nedjelotvornim centrima za gospodarenje otpadom koji su bili zaduženi za proizvodnju biogoriva iz otpada. Prošle godine se pokazalo da u tome ne uspijevaju i sad je problem reorijentacije na kružnu ekonomiju još složeniji. A brda nagomilanog smeća diljem Hrvatske su sve veća, od Jakuševca i Piškornice, preko Marišćine i Kaštijuna, do Bikarca i Karepovca.