Razdragan, optimističan, uvijek nasmijan. To je lice 33-godišnjeg vojnog bolničara koji je punih 10 godina proveo u bespućima kolumbijske džungle, zatočen u logorima zloglasne marksističke gerile FARC. Za vojnika Williama Humberta Pereza javnost je saznala 2. srpnja kada je najpoznatija svjetska taokinja i bivša predsjednička kandidatkinja u Kolumbiji Ingrid Betancourt spašena iz ruku gerilaca nakon šest godina zatočeništva.

U helikopteru spasa  kojim su prebačeni iz džungle Ingrid Betancourt nije se odvajala od svog bolničara. Sjedila je uz njega, plakala mu na ramenu, ljubila ga i grlila. Ingrid je za to imala jako dobar razlog. Da nije bilo Humberta, njegova medicinskog znanja i refleksa za preživljavanje, sve neljudske uvjete šestogodišnjeg života u džungli vjerojatno ne bi preživjela. William Humberto Perez oduvijek je sanjao da postane liječnik. No, životne okolnosti bile su drukčije. Kao profesionalni vojnik sa završenom medicinskom školom priključio se kolumbijskoj vojsci kako bi prehranio svoju obitelj.

Veliko prijateljstvo

U akciju protiv gerilaca krenuo je 1998. godine, kada je i zarobljen. No, ni sve životne nedaće nisu ubile njegov živahni duh koji je dominirao i tijekom njegova ekskluzivnog razgovora za Metro. Gerilci FARC-a su njegovu jedinicu prije deset godina napali iz zasjede. Uz Humberta je uhićeno još nekoliko njegovih suboraca. - Nikada se nisam nadao da ću toliko godina biti zarobljenik. U početku sam mislio da će proći svega nekoliko dana, najviše nekoliko tjedana dok nas ne oslobode.

Ipak, prošlo je gotovo 11 godina. Kad sada pomislim, i bolje da nisam znao koliko će sve to trajati jer bih inače prolupao. Prvi dani i godine u džungli bili su OK. Uglavnom smo bili na jednom mjestu, slušali radio ili dugo pričali. Poslije smo se često selili i znali danima hodati. Ovi posljednji dani bili su najgori - kaže bolničar i nadodaje da se nikada nije sprijateljio ni s jednim od svojih otmičara.

- Naši odnosi postali su nešto bolji kada sam im pomogao oko nekih lijekova, ali nikada nismo postali prijatelji - naglašava. No, s Ingrid Betancourt i Claru Rojas priča je bila drukčija. Upoznao ih je odmah nakon što su uhvaćene, ali nije odmah počeo komunicirati s njima. - U početku nismo imali tema za razgovor. No, suživot nas je natjerao da promijenimo stav - kaže Humberto. Kada je u pitanju spašavanje njezina života, bolničar je poprilično skromno reagirao. - Ingrid jest pobolijevala.

Točnije, u nekoliko je navrata bila na rubu života i smrti, posebice posljednjih mjeseci. No, preživjela je uglavnom zahvaljujući tome što se za život borila kao lavica, a ja sam joj samo bio podrška - kaže Humberto.

Nije želio priznati da je zapravo bio njezin anđeo čuvar. - Više sam bio psiholog. Objašanjavao sam joj da mora jesti, davao joj lijekove, pričao joj o njezinoj djeci koja je čekaju, tamo na slobodi. Uvjeravao sam je da će njezinoj patnji sigurno doći kraj, no nisam joj mogao reći kada će se to točno dogoditi. Sklopili smo jedno lijepo prijateljstvo, a na ovom iskustvu samo ćemo ga još nadograđivati. Ingrid je sada jako zauzeta, putuje po svijetu, daje intervjue. No, dogovorili smo se da ćemo se viđati. Želio bih bolje upoznati njezinu obitelj i njezin način života. No, sigurno ću za to imati prilike - priča samozatajni bolničar.

Povratak na bojište

Kada je riječ o njegovoj budućnosti, Humberto Perez poprilično je odlučan. Iako je u zarobljeništvu patio gotovo trećinu života, Humberto tvrdi da bi odmah sutra ponovo išao na bojište.

- Ako me moji nadređeni pozovu, s ponosom ću ići opet se boriti za Kolumbiju.  Međutim, dok taj poziv ne dođe, Humberto će uživati u blagodatima slobode. Ipak, tvrdi da neće biti prezahtjevan jer ga je život u zarobljeništvu u potpunosti promijenio.

- Život u uvjetima džungle sve nas je učinio boljim ljudima. Više nemamo prevelike ambicije, tolerantniji smo, naučili smo slušati druge - zaključuje Humberto i dodaje da se neće odazvati pozivu holivudskih producenata koji će, naravno, o akciji spašavanja Ingrid Betancourt snimiti film.