Danas gotovo sve može biti ''zeleno'' - od odjeće koju nosimo, hrane koju jedemo do automobila koje vozimo. Jeste li se zapitali što zapravo unosite u svoj krvotok zadnji put kad ste otvorili bočicu tableta protiv glavobolje ili kad ste popili energetsko piće natrpano vitaminima?

Biljke, drveće i cvijeće u liječenju se počelo koristiti prije 50 tisuća godina, znatno prije zapadne medicine koja je uobičajena praksa tek oko 200 godina. Mnogi lijekovi koje danas koristimo su na ovaj ili onaj način izvedeni iz biljaka.

Čemu možemo više vjerovati, jasnim činjenicama kemije ili čudima prirode? Etnobotaničar Mark Plotkin za Metro govori o svom istraživanju dara prirode medicini i svom radu s amazonskim plemenom šamana. 

Etnobotanika proučava kako ljudi iz određene kulture i regije koriste autohtone biljke koje okružuju njihovo prirodno stanište. Plotkin, koji u području Amazone radi već više od 20 godina, vjeruje u očuvanje Amazone, njezinih ljudi i tradicija kako bi se to područje razvilo za pronalazak medicinskih biljaka. Rad s plemenom šamana potaknuo je njegovu borbu za zaštitu ovog potencijalnog medicinskog rudnika.

''Problem je u tome što ljudi imaju mnogo zabluda kad je riječ o medicini i znanosti. Ljudi često misle da ništa ne znate o liječenju ako nemate diplomu ili prezime. Misle da, ako nosite bijelu kutu i imate svoje mjesto kao liječnik, znate sve što treba znati o liječenju. Oboje je zabluda'', objašnjava Plotkin koji vjeruje da ljudi u svom mozgu moraju napraviti jasnu razliku između autohtonih i zapadnih tehnika.

Vjeruje da u zapadnoj medicini postoji određena arogancija te naglašava njezina tri međusobno povezana područja: tehnologiju, kemiju i invazivan postupak operacije. Etnobotanika koju prakticira pleme šamana zasniva se na kemiji biljaka i insekata te duhovnim običajima.

''Ova kemijska i duhovna kombinacija je ono što nas razdvaja'', napominje Plotkin. ''Prema vjerovanju Indijanaca ne postoji neizlječiva bolest. Ipak, da ste prije 100 godina bili pitali zapadnjačkog liječnika je li tuberkuloza izlječiva, njegov bi odgovor bio ne.''

Plotkin vjeruje da zapadna medicina, bez obzira koliko je sofisticirana, ostaje puna rupa - ne tražimo li još uvijek učinkovitije lijekove kako bismo izliječili mnoge oblike raka ili teške emocionalne neravnoteže kao što su anksioznost ili depresija? Ljudi si ne mogu utuviti u glavu činjenicu da ljudi koji žive u prašumi prekriveni tek komadićem tkanine mogu imati rješenje za lijekove koji potencijalno mogu spašavati živote.

On vodi konstantnu bitku kako bi sačuvao farmakopeju prirode i njezino neiskorišteno obećanje za lijek protiv bolesti.

''Ozlijedio sam si ruku nakon racketballa. Isprobao sam sve moguće lijekove, od kortizona do ultrazvuka - ništa nije djelovalo. Otišao sam do šamana, on mi je dao mješavinu biljaka za piće i sve je bilo gotovo. Ti ljudi su majstori duhovnog i emocionalnog; oni također imaju pristup kemikalijama kojima mi nemamo. Meni osobno najdraži lijek je smola drveta virola koja se koristi za liječenje gljivičnih infekcija kože.

''Svaka vrsta je genij u preživljavanju, inače ne bi preživjela'', kaže Plotkin. Na kraju, obje bi se prakse, zapadnjačka i prirodna, trebale zajedno koristiti zavisno o pojedinačnom problemu. Ako je netko imao traumatičnu automobilsku nesreću, zapadna medicina je ključna ako je potrebna intervencija kirurga. Za emocionalne probleme su pak najbolje tradicionalne metode zasnovane na biljkama koje koriste šamani.

''Spoj prirode i tehnologije je ono što trebamo'', zaključuje Mark Plotkin.