Svemir je formiran prije otprilike 13 milijardi godina, kao rezultat Velikog Praska, te se od tada konstantno širi. Također, svi podaci iz dostupnog dijela svemira pokazuju da se širenje ubrzava, što znači da će se svemir širiti beskonačno.

Rafael Bousso iz Centra za teorijsku fiziku pri Sveučilištu California, i njegovi kolege, ne slažu se s ovom idejom. U svojoj studiji tvrde da svemir koji se beskonačno širi ne može opstati jer zakoni fizike ne vrijede u takvim uvijetima. Da bi ti zakoni imali smisla, svemir mora biti konačan, te su izračunali najvjerojatniji datum kada će prestati postojati.

Beskonačno širenje ima nekoliko važnih posljedica. Svaki događaj tijekom tog širenja, koji ima vjerojatnost veću od nule, dogodit će se beskonačno mnogo puta, navode zanstvenici. No, ako je broj svake moguće opservacije konačan, postaje nemoguće odrediti vjerojatnost bilo kojeg događaja. Zakoni fizike se jednostavno ne mogu primjeniti u ovim uvjetima.

Jedini izlaz iz ove zagonetke jest pretpostaviti neku vrstu katastrofe s kojom će svemir prestati postojati. Tada sve mogućnosti postaju vjerojatne, a zakoni fizike opet stupaju na snagu. To se vjerojatno neće dogoditi u naše vrijeme, no postoje 50 postotne šanse da vrijeme stane za 3,7 milijardi godina. To znači da će se kraj svemira dogoditi tijekom životnog vijeka Sunčevog sustava. Bousso naglašava da, iako se ne zna točno koja vrsta katastrofe će dovesti do kraja vremena, čovječanstvo neće biti u mogućnosti vidjeti kada će se to dogoditi. Drugim rječima, ljudi će "uletjeti" u katastrofu prije nego toga budu svjesni.