Odlično raspoložen, George Clooney došao je na dogovoreni razgovor i odmah na početku ponudio ekskluzivu:

- Oženit ću se popodne. A djeca? I djecu ću imati popodne.

I dok je prva rečenica zazvučala poput prave senzacije koja bi u očaj bacila stotine milijuna obožavateljica diljem svijeta, nastavak je potvrdio odličan smisao za humor glumca koji se nikad ne bi odrekao titule najpoželjnijeg neženje. A ruku na srce, ni nema namjeru. Radije se koncentrira na reklame za Nespresso, krizu u Darfuru, glumu i režiju. Upravo to dvoje potonje radi u filmu ‘Prljava igra’, komediji koja je javnosti predstavljena kao romantični film.

• Kako ste došli do scenarija?

- Steven Soderbergh mi je još 1998. godine poslao scenarij filma koji je trebao režirati. Bili smo u pretprodukciji, no nikad nismo snimili treći čin. Imali smo zanimljive likove poput Lexi, nezaposlene djevojke, no nismo imali ratnu priču niti lik Cartera. Dakle, nismo imali zaplet. Moram priznati da sam nakon filmova ‘Good Luck, Good Night’ i ‘Syriana’ dobivao scenarije za režiranje filmova s ozbiljnom tematikom, pa sam pomislio kako bi bilo dobro da pronađem nešto što bih radio pored toga, kako ne bih zaglavio kao režiser filmova s ozbiljnom tematikom. Tako sam izvukao ovaj scenarij i proveo ljeto radeći na njemu.

• Jeste li igrali američki nogomet?

- Naravno, iako nismo imali momčad jer nas je bilo premalo u školi. Zato sam igrao košarku i bejzbol.

• Jeste li vježbali za film?

- Svakako, bio sam u odličnoj formi. I sada tri puta tjedno igram košarku. Ali iz iskustva znam da nema pravila kako se fizički pripremiti. Jer, prvi put kad te lopta pogodi u glavu jednostavno ti izbije mozak.

• Recite nam nešto o ulozi u ‘Burn After Reading’, filmu braće Coen koji je u postprodukciji.

- Volim idiote jer me nasmijavaju, a Joel i Ethan majstorski su od mene napravili idiota. Pokazalo se da je najbolja komedija ona u kojoj sebe ismijavaš. Shvatio sam da je to tako kod mene. Zbijajući šale na svoj račun, potući ću sve do koljena. A takav je i taj film. Taman glavni lik pomisli da je sve u životu posložio, pokaže se da nije.

• Vrlo ste otvoreni kad je riječ o političkom izboru, primjerice Baracku Obami. Biste li se ikad kandidirali i jeste li razmišljali o političkoj karijeri?

“Idioti me nasmijavaju i zato ih volim, a Joel i Ethan Coen majstorski su od mene napravili idiota. Pokazalo se da je najbolja komedija ona u kojoj sebe ismijavaš. Zbijajući šale na svoj račun, potući ću sve do koljena.” 

- Otac mi se natjecao za Kongres, majka je bila gradonačelnica, kao i pradjed. Odrastao sam okružen politikom i biti izabran nije nešto što bih želio raditi. Imam mogućnost baviti se važnijim pitanjima puno direktnije i pri tome ne moram raditi kompromise.

Višegodišnji sam prijatelj s Walterom Veltronijem, u odličnim sam odnosima s Bernardom Kuchnerom, a nedavnom sam bio na večeri s britanskim premijerom Gordonom Brownom. Sa svima imam istu poveznicu - dopremiti pomoć  u Darfur. To je bila glavna tema razgovora i svi su bili od pomoći. Iskoristio sam prigodu da ih potaknem da budu još izdašniji.

• Jeste li optimistični oko rješavanja krize u Darfuru?

- Moram biti, jer da nisam realističan bio bih deprimiran i bespomoćan. Ovakvo stanje u Darfuru  će potrajati sve dok se ne dogodi nešto veliko što bi pomoglo. To će se dogoditi, nešto će se promijeniti, jer ja neću ovo raditi zauvijek.

• Kako uspijevate postići ravnotežu između glasnogovornika u Darfuru i jednog od najmoćnijih glumaca u Hollywoodu?

- Postoje trenuci kad je to neizdrživo. Na primjer, kada smo izašli iz Čada u Gomu sa ženama koje su bile silovane a potom zapaljene. Bili smo u bolnici... bilo je zastrašujuće... te stvari koje su ljudi kadri učiniti jedni drugima. Pravi užas. Razgovarao sam s tamošnjim zapovjednikom UN-ovih snaga o tome kako mi razumijemo nasilje i bijes, ali mora postojati neka vanjska sila koja bi te natjerala da činiš stvari koje su oni kadri činiti.

Nakon toga ukrcali smo se u avion, odletjeli za New York i otišli u UN. Osjećao sam se kao da dolazim na rock-koncert na kojem mi ljudi u odijelima kliču. I na kraju sam jeo u otmjenom restoranu. Onda se osvrnem i pomislim kako sam još jučer bio u svijetu u kojem se događaju silno okrutne stvari. Čini se da je to tako daleko, a u zbilji to je samo jedan let daleko od nas. Teško je to shvatiti i držati ravnotežu između toga.

• Što mislite o kontroverzi oko Olimpijskih igara?

- To je odličan način kojim se dodatno želi ukazati na postojeći problem između Tibeta i Kine. Bit će velika stvar ako se protestima protiv olimpijske baklje privuče dovoljan broj ljudi za bojkot ceremonije otvaranja Igara. Ne mislim da treba bojkotirati Olimpijske igre, to ne bi bilo pravedno prema sportašima, olimpijcima. Ali, ako bojkotiraš otvaranje, moraš i zatvaranje. Bit ću jako sretan ako  im to uspije. 

Preveo i prilagodio: Ato Kwamina Markin