Vlado Martek, suvremeni hrvatski umjetnik na samom početku lipnja predstavlja se samostalnom izložbom u galeriji Vladimir Filakovac u zagrebačkoj Dubravi.

Molio bih nekoliko uvodnih riječi o izložbi.

Riječ je o samostalnoj izložbi u galeriji Vladimir Filakovac, pokazujem grafički opus, dakle sve grafičke radove od 1978. do danas. Istodobno, izložba se poklapa s jubilejem likovnog života u kojem sam ja bio prisutan od početka, koji je krenuo 78. godine i evo proslavljam četrdesetogodišnjicu. Likovni život Dubrave uvijek je okupljao interesantne autore. S ovom sam izložbom u prilici da pokažem jedan segment svoga rada, radovi su u tehnici sitotiska i litografije. Ja sam kao pjesnik napravio egzodus u likovno, a grafika mi je jako dobro došla u širenju mojih konceptualističkih ideja. To su grafike multipli.

Koliko je radova izloženo?

Izloženo je četrdeset grafika u formatima 70 x 50. A 4 i A 5, formati letka, zatim tiskane korice za moje samizdate. Vrlo šaroliki materijal.

Koliko Vaše grafike korespondiraju s današnjim vremenom?

Ja to vidim kao jednu usku stazu i dobro je dobiti uvid u prošla vremena koja su bila možda manje pokretna i koja su bila opterećena pitanjima smisla. U današnjim vremenima hiperprodukcije i kada su tehničke mogućnosti vrlo visoke, mislim da ova moja starinska izložba pokazuje jedno vrijeme koje se kretalo svojom brzinom i koje je u dobrom smislu bilo opterećeno sadržajem.

Što današnji gledatelj može odčitati na Vašoj izložbi? Kakvu poruku šalju Vaši radovi?

Ja sam čovjek svog vremena, a moji radovi svakako korespondiraju s ovim vremenom, s današnjicom ili kroz sumnju ili kroz patetiku. Svaki je čovjek uvijek dio svoga vremena, bez obzira što radi, to je kolaž, gdje svatko ima svoje mjesto. Ja ne radim u novim tehnologijama, inkliniram klasičnom, što se tiče tehnika izvođenja jer na taj način, sadržaj, poruka rada dolazi ipak u prvi plan, ima šanse da konkurira formi. Danas , u suvremenoj umjetnosti,sadržaj često nema šanse da konkurira formi. Svi su oduševljeni izvedbama a poruke su posve sekundarne, a one bi morale biti barem ravnopravne, poruke i forma.