Povjerenik EU-a za gospodarstvo Paolo Gentiloni bio je premijer Italije od 2016. do 2018. godine. On zna o čemu je riječ kada se govori o visokom državnom dugu, slabom gospodarskom rastu i zahtjevima Europske komisije. On se tih godina morao truditi poštovati složena pravila „pakta o stabilnosti i rastu", koji se prvenstveno odnosi na zemlje eurozone.

Pakt je dogovoren prije 26 godina u skoplu uvođenja zajedničke valute eura i u biti predviđa ograničenje novog zaduženja neke države u tekućoj godini na manje od tri posto ukupnog društvenog proizvoda, te najveći ukupni državni dug od 60 posto BDP-a.

No Italija, kao i mnoge druge članice EU-a, već godinama ne poštuju ova pravila o ograničenju zaduživanja. Pakt je stoga hitno potrebno reformirati, smatra Paolo Gentiloni, koji sada sjedi, tako reći, s druge strane pregovaračkog stola u Europskoj komisiji.

Je li potrebno više realizma?

„Potreban nam je realan način za konsolidaciju javnih proračuna", smatra Gentiloni. Pakt o stabilnosti i rastu, koji je 1997. prvenstveno progurala Njemačka kako bi zaštitila stabilnost eura, nije rezultirao niskim razinama duga. Pakt je već dva puta reformiran, 2005. i 2011. nakon financijske krize. Ali to nije pomoglo, smatraju u Europskoj komisiji i većini zemalja članica. Pokušaji da se pakt o zaduživanju provede krutim rezovima potrošnje, takozvanom „politikom austeriteta" (štednje), doveli su do pada gospodarskog rasta ili čak recesije u mnogim zemljama, mnogo prije pandemije korone.

A nakon izbijanja pandemije u ožujku 2020., sve zemlje EU-a privremeno su suspendirale pravila za novo zaduženje i ukupno zaduženje. Ogromni troškovi za borbu protiv pandemije i njezinih posljedica financirani su novim ogromnim zaduženjima država. Ovo privremeno rješenje još je na snazi, ali Europska komisija želi da ono prestane važiti 1. siječnja 2024.

Više odgovornosti

Samo je nekoliko zemalja, uključujući Njemačku, u nekom trenutku postiglo cilj uravnoteženja proračuna. Sada Europska komisija, nakon konzultacija s državama članicama, predlaže ublažavanje pravila u ključnim područjima. „Treba nam diferenciran pristup svakoj pojedinoj zemlji", smatra potpredsjednik Europske komisije Valdis Dombrovskis. A Gentolini dodaje da novi recept glasi: veća odgovornosti svake zadužene zemlje za svoje dugove.

Vlade bi trebale izraditi srednjoročne planove reformi za svoje zemlje i same odlučiti koliko brzo i kojim sredstvima žele smanjiti dug i zadržati omjer proračunskog deficita. Time bi one dobile više vremena i mogle bi javne investicije u određene sektore kao što su zaštita okoliša, digitalizacija ili obrana, knjižiti mimo ukupnog duga.

Odustaje se od dosadašnjeg zahtjeva da se svake godine smanji 1/20 duga koji premašuje 60 posto BDP-a. Zamišljene mjere za smanjenja duga bi ocjenjivala Europska komisija, jednako kao i „održivost" duga. Kako bi to točno izgledalo, još uvijek je predmet rasprave.

60 posto i tri posto

Ograničenja od tri posto za novo zaduženje i 60 posto za ukupno zaduženje, koja su dogovorena prije 26 godina, zadržavaju se. Vjerojatno se tu radi o ustupku Njemačkoj i drugim „štedljivim" državama na sjeveru EU-a, koje inzistiraju na strogim pravilima.

S druge strane kazne za nepoštivanje pravila o dugu više ne bi trebale biti tako drakonske kao prije. „Da su milijarde eura novčanih kazni predviđenih paktom danas stvarno naplaćene, dotične zemlje bile bi još više oslabljene", priznao je potpredsjednik Europske komisije Valdis Dombrovskis. Dakle, ima smisla smanjiti kaznu, ali ju onda i naplatiti, što se do danas nikada nije dogodilo.

Berlin se (još) opire

U svojoj prvoj reakciji na prijedlog iz Bruxellesa, njemački ministar financija Christian Lindner (FDP) ga je odbio. On želi zadržati tzv. dužničku kočnicu koja je zapisana u njemačkom ustavu, i traži da se visoko zaduženim zemljama u EU-u daju jasne smjernice. Ne može se pitanje javnog duga naprosto prepustiti samim dužnicima, smatraju u federalnoj Vladi.

S druge strane je njemački ministar financija u posebne fondove i posebne proračune parkirao stotine milijardi izdataka, primjerice 100 milijardi za opremu njemačkih oružanih snaga. Iako ti dugovi formalno nisu dio saveznog proračuna, Europska komisija ih ubraja među državne rashode koji podliježu europskim fiskalnim pravilima.

Za razliku od FDP-a, budžetski stručnjak Zelenih u Europskom parlamentu, Rasmus Andresen, zalaže se za veću slobodu ulaganja iz državne blagajne u Bruxellesu. „Nova fiskalna pravila ne smiju dovesti do povećanja društvenih podjela. Umjesto krutih pravila o smanjenju duga, koja mogu dovesti do socijalnih nejednakosti, pravila moraju uzeti u obzir realne javne usluge", smatra političar Zelenih.

„Teško natezanje"

„Prijedlogom reformi pravila o dugu Komisija gubi iz vida ono što je ključno: pitanje financijske stabilnosti. Razvodnjavanjem tih načela Komisija potkopava temelje naše zajedničke valute", uvjeren je konzervativni europarlamentarac Markus Ferber iz Kršćansko-socijalne unije (CSU).

On očekuje teške pregovore između država članica i Europskog parlamenta. „Pozicije Sjevera i Juga su vrlo udaljene. Pregovori će biti teški. To bi svima trebalo biti jasno. A ako se ne postigne dogovor, stara pravila stupaju na snagu sljedeće godine", kaže Ferber.