Da je crtež temelj svega u umjetnosti, potvrđuje novim ciklusom kombiniranih tehnika posvećenih motivima glava, vrlo širokog dijapazona izvedbe, autorske realizacije, akademski kipar i profesor na APURI, suvremeni hrvatski likovni umjetnik, autor složenog opusa, Goran Štimac.

Različite aspekte izraza svakoga od nas, djelomično prepoznajemo, kako kod drugih, tako i kod nas samih. Umjetnik ih bilježi s nekoliko poteza ili pak dugim kreiranjem, nastojeći uvijek istaknuti posebnost, iznimnost, ljepotu ili ružnoću, privlačnost ili odbojnost lica i gesta, stvarajući nisku nepoznatih, specifičnih osoba.

S druge strane, poneka od tih glava ostavlja dojam, čudesno očuvane kamene glave koja se davnini skotrljala s antičkog hrama, a koga više nema ni u tragovima, dok ona i dalje gleda u nas širom otvorenih očju, čudeći se ili proteklom vremenu ili nama.

Specifične glave u novom ciklusu Gorana Štimca, kao i drugi ciklusi svih umjetnika svijeta, uglavnom svojim djelom svjedoče o vremenu u kojem su nastajali i dijelom o skrivenoj unutarnjosti samoga autora koji netremice razmišlja o jednostavnosti prolaznosti.

Istodobno, preko ovih kombiniranih tehnikama s motivima raznovrsnih lica i glava, pomišljamo kako umjetnik razgovara s tim osobama ili im barem upućuje poruke.

Uočavamo kako mnoge od ovih glava ne privlače ljepotom, vjerojatno im ni glasovi nisu sjajni, neke su i ružne, dapače, odbojne.

Je li svijet doista ružan?

Je li ljepota lažna, nepostojeća?

Je li nelijepo privlačnije?

Što je uopće lijepo?

Glave ostaju sa svojim grimasama, zarobljene u aktualnom, svaodnevnom trenutku, u potezu umjetnika na bijeloj površini platna, papira i potiču nas na grozničavo razmišljanje.