Viktor Orban voli snažne riječi, a ne voli izbjeglice u Europi. Njegova patetična izjava iz jeseni 2015., kada su se stotine tisuća izbjeglica kretale Balkanskom rutom, ostat će kao primjer: „Neodgovoran je svaki europski političar koji došljacima daje nadu u bolji život i ohrabruje ih da ostave sve i stave svoj život na kocku kako bi krenuli prema Europi. Ako se Europa ne vrati razumu, bit će poražena u sudbonosnoj borbi."

Orban (55) je tako, kao prvi europski čelnik, otpočeo gradnju ograde od bodljikave odnosno žilet-žice na granici, onoj sa Srbijom. Po njegovom tumačenju je to značilo da čak i ako su drugi „nerazumni", on je „razuman" i neće primati migrante u Mađarsku. Tada su za njega čuli ljudi širom Europe i upamtili ga kao tvrdolinijaša izbjegličke politike.

Za njegove sunarodnjake ovi potezi nisu bili iznenađujući. Orban, suosnivač i predsjednik stranke Fides, vlada zemljom kao premijer od 2010. godine. Bio je na istoj funkciji i od 1998. do 2002. Posljednjih godina je restriktivni kurs glede migracije postao njegov zaštitni znak. Na početku političke karijere smatralo ga se liberalom, a danas upozorava da je migracija „Trojanski konj za terorizam", opasnost za etničku srž Mađarske, zlo zvano „miješanje naroda".

„Dragi Viktore"

Danas je samo dosljedno kada se Orban buni protiv prijedloga iz Bruxellesa da se izbjeglice solidarno rasporedi po zemljama EU-a. Do sada je zaključeno da Mađarska treba primiti samo 1.300 ljudi - ali odbija primiti i jednog jedinog. Orbana ni za pedalj ne može pomaknuti čak ni postupak protiv Budimpešte koji je pokrenula Europska komisija.

Takva politika u Mađarskoj posljednjih godina jamči uspjeh. Na parlamentarnim izborima početkom travnja je Fides, u koaliciji s malenom Kršćansko-demokratskom narodnom strankom, tijesno obranio dvotrećinsku većinu.

Orban je postao nešto poput konzervativnog pionira izbjegličke krize. Njegova razmišljanja nailaze na podršku i u Njemačkoj, posebno u redovima bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU) čiji je redovit gost. Šef CSU-a i ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer mu se javno obraća s „dragi Viktore". Orban je na svoj način uzvratio komplimentom nazvavši odnos s CSU-om „jedinstvenim bratstvom po oružju".

Cijela Europa slijedi primjer

Viktor Orban je izgurao izbjeglice na vrh svoje agende premda brojke govore drugim jezikom: u tranzitnoj zoni na granici sa Srbijom je samo nekoliko stotina ljudi. Cijele prošle godine je 3.350 došljaka tražilo azil u Mađarskoj, a oko 1.000 je dobilo privremenu subsidijarnu zaštitu. Azil je dobilo samo stotinjak osoba - oni ostaju mjesec dana u izbjegličkim domovima, a poslije se moraju sami snalaziti.

Ukupno je u Mađarskoj šest izbjeglica na 10.000 građana. Za usporedbu, u Njemačkoj ih je 117 na 10.000 stanovnika.

U međuvremenu su Orbanov primjer slijedili širom Europe. Granične ograde i vojska na granicama, milijarde Turskoj kako bi zaustavila izbjeglice, spasilački brodovi kojima Italija i Malta zabranjuju pristup lukama, tranzitni centri koje su dogovorili kršćanski demokrati CDU i CSU u Njemačkoj...

Možda će Orban pri susretu s kancelarkom Angelom Merkel u Berlinu osjećati pobjedu. On je prije svega u njezinim ranijim odlukama vidio prizivanje problema u Europu. Na jednoj konferenciji za medije u Bruxellesu je prošle godine rekao: „Problem nije europski, problem je njemački."

Taktika koja pobjeđuje se ne mijenja: snažne riječi i protiv izbjeglica.