Kakav je tvoj odnos prema desnici? To je u Europi proteklih godina postalo nezgodno političko ključno pitanje. I to s razlogom: takozvani desni populisti ili desni ekstremisti sudjeluju u vladama skoro svih istočnoeuropskih članica EU-a ili su čak, kao u Mađarskoj i Poljskoj, dominirajuća politička snaga. U Austriji i Italiji bili su dio vladajućih koalicija, a u mnogim zapadnoeuropskim članicama EU-a pušu političkom centru za vratom.  

Pitanje: mogu li se i trebaju demokrati upustiti u suradnju s desnim ekstremistima, pa bilo to samo u pojedinim pitanjima, ovih dana je u Njemačkoj dovelo do najtežeg političkog potresa posljednjih godina. Pri tome se spominje rušenje tabua. Povod je taktička podrška tiringijskog AfD-a, koji je velikim dijelom desno ekstreman, pri izboru novog premijera u toj istočnonjemačkoj saveznoj zemlji. To je bio presedan koji se dogodio u okolnostima koje još uvijek nisu potpuno razjašnjene.

Do sada je u Njemačkoj vladao konsenzus oko toga da ne smije biti nikakve suradnje s „Alternativom za Njemačku". Ovaj presedan iz Erfurta izazvao je duboku krizu prije svega kod kršćanskih demokrata. Predsjednica CDU-a Annegret Kramp-Karrenbauer najavila je ostavku i odustajanje od kancelarske kandidature.

S druge strane demokratskog konsenzusa?

Baš usred tog političkog potresa u ponedjeljak je u kratki posjet kancelarki Angeli Merkel u Berlinu stigao mađarski premijer Viktor Orban. Trenutak posjeta bio je isto toliko slučajan koliko i značajan: dok je Annegret Kramp-Karrenbauer najavljivala ostavku jer u svojoj stranci nema pod kontrolom pokrajinski ogranak koji šuruje s desnim ekstremistima, kancelarka je primala u posjet čovjeka koji je još desnije pozicioniran nego AfD. Čovjeka protiv kojeg bi u Njemačkoj vrlo vjerojatno bila pokrenuta istraga zbog sumnje za huškanje naroda i kojeg bi vjerojatno pratio Ured za zaštitu ustavnog poretka.

To zvuči drastično i pretjerano. Ipak se Viktor Orban izričito izjašnjava za demokraciju i samog sebe uvijek iznova smješta u konzervativni kršćansko-demokratski spektar. Orban do sada nije otvoreno prekršio Ustav, u preuređenju Mađarske on pazi na formalnu zakonitost. No što ga se pozornije promatra u njegovoj svakodnevici, to više se u cjelini stvara slika jednog političara koji se uvijek iznova svjesno i sve češće svrstava izvan demokratskog konsenzusa. 

On već dugo zastupa nacionalističko-etnizacijske pozicije, recimo kada ističe nacionalnu zajednicu svih Mađara u kojoj su povezujuće vrijednosti „krv i domovina" (Orban u jednom govoru 2012.), kršćanstvo, obitelj i „mađarska sloboda" - ma što ovo posljednje značilo. On potiče mržnju prema strancima kada uvijek iznova priziva sliku neprijatelja kao opasnog mladog islamskog migranta i „organiziranog migrantskog vala", koji uništavaju kršćansku europsku kulturu. Orban preuzima narative desnog ekstremizma - on govori o „tajnoj svjetskoj sili" i „zamjeni stanovništva" u Europi. Kada kritizira anomalije modernog financijskog kapitalizma ili vodi kampanje protiv američkog milijardera Georgea Sorosa, onda se tu uvijek iznova nađu antisemitski stereotipi. Orban uvijek iznova apelira i na anticiganističke predrasude, primjerice kada baš na nekim romskim manifestacijama kaže kako u Mađarskoj svi moraju raditi i da se od socijalne pomoći i kriminala ne može živjeti.

Orban je Miklósa Horthya, mađarskog regenta u međuratnom razdoblju, koji je suodgovoran za deportaciju i ubijanje stotina tisuća mađarskih Židova, nazvao „iznimnim državnikom". Orban se više puta izjasnio za ponovno uvođenje smrtne kazne, a opravdavao je i slučaj uzimanja pravde u svoje ruke, 2017. u mađarskom selu Öcsény: tada je lokalni poduzetnik želio jednoj izbjegličkoj obitelji pokloniti nekoliko dana odmora na selu, nakon čega su mu probušene gume na automobilu. Orban u tome nije vidio „ništa sporno".

Orbanovo shvaćanje pravne države

U zadnje vrijeme mađarski premijer izričito se izjašnjava i protiv neograničenog važenja pravne države - time što zahtijeva neizvršavanje pravomoćnih sudskih presuda koje nisu u skladu sa „zdravim narodnim osjećajem". U tom slučaju radi se o obeštećenju zatvorenika zbog nečovječnih zatvorskih uvjeta i obeštećenju djece Roma zbog školske segregacije. O toj temi će mađarska vlada za nekoliko tjedana održati takozvanu „nacionalnu anketu" koju obično prati velika vladina propagandna kampanja.

Angeli Merkel su Orbanova stajališta vjerojatno u najvećoj mjeri poznata. Kancelarka i mađarski premijer imaju krajnje težak i distanciran odnos. Pa ipak su njihove stranke - barem za sada - ujedinjene u Europskoj pučkoj stranci (EPP). Fidesz nije isključen iz EPP-a nego je privremeno suspendiran iz članstva. Merkel i dalje razgovara s Orbanom, pa i zato da mađarskog premijera ciljano ne otjera u jedan drugi stranački savez.

Jedno kancelarki mora biti jasno: Viktor Orban neće, usprkos svim povremenim taktičkim popuštanjima, prestati provocirati, poticati mržnju i trovati društvenu atmosferu u Mađarskoj i regiji. Kada, kao što je to bilo nedavno, u pitanje dovede jedno od najsvetijih načela pravne države, naime postojanost pravomoćnih sudskih presuda, onda to znači načelnu spremnost da na kraju dovede u pitanje sve demokratske vrijednosti. Tada se radi o kršenju Ustava i tada se otvaraju vrata državnoj samovolji. Iz toga proizlazi da s tim čovjekom i njegovom strankom ne smije postojati zajednički politički put ni u EPP-u niti bilo gdje drugdje. Sve drugo bi bilo često spominjano rušenje tabua.