Taške, taške, samo dva dinara. Jako lepe -  energično nam je dovikivao crnomanjasti, brkati prodavač u medini, trgovačkom srcu glavnog grada Tunisa. Ni naš ubrzan hod nije ga spriječio da nam svoje crvene lakirane ženske torbice pokuša ‘uvaliti’ pod svaku cijenu. Zaključujemo vrlo brzo da je netko u prolazu ovom vještom prodavaču dometnuo da se ulicom šeću turisti iz Hrvatske.

- Aha, to je zemlja blizu Srbije - kaže jedan od njegovih kolega kojem su, tvrdi, gosti iz našeg susjedstva tijekom ljetnih mjeseci uobičajena pojava. Postaje nam odmah jasno zašto je naš prodavač odjednom progovorio na nama razumljivom jeziku. Poslovično sramežljivi, pokušavamo ga se otarasiti na ‘demokratski način’. - We don’t understand - poručujemo mu udaljavajući se. - Italiano, si? Borsa, borsa, due dinari - uporan je trgovac. Spretnim manevriranjem kroz uske uličice medine uspijevamo mu umaknuti, no već iza ugla čeka nas nova zamka: novi trgovac, novi dućan, na tisuće drangulija i beskonačno cjenkanje.  No, dvije-tri minute i već se naviknete. Jer sve je to jednom riječju Tunis. Nakon kilometra i pol iz te šarolike trgovačke četvrti izlazite ruku punih vrećica i s hrpom bespotrebnih stvarčica kojima ćete, eto barem, obasipati prijatelje i rodbinu. Cjenkanje i trgovina ovdje su dio tradicije i većina trgovaca će vašu sramežljivost shvatiti kao uvredu.

KartagaJedna od povijesnih atrakcija Tunisa nekadašnji je antički grad Kartaga, uništena do temelja za vrijeme punskih ratova. Najbolje očuvani dio rimske Kartage su terme Antonia Pia uz koje se nalazi i predsjednička palača koju, ako joj priđete, nemojte ni pomisliti fotografirati.

 S druge strane, koliko god vam se činilo da ste u tomu spretniji od drugih, na kraju živahnog šopinga ostaje vam gorak osjećaj da ste za neke sitnice ipak previše platili. No, tu pomoći nema. Identična situacija čeka vas i na ulasku u neki od taksija. Prije nego uopće otvorite vrata automobila, s vozačem dogovarate ‘razumnu’ cijenu (od tri do pet dinara, točnije oko euro do dva) da vas odveze do najbližeg restorana.

Poznato nam je da je hrana jedan od važnijih simbola kojima Tunižani turistima predstavljaju svoju zemlju. Ako je restoran na glasu, kuhari i konobari trudit će se prezentirati vam svoje specijalitete. Obilje začina i nespojive kombinacije poput vrlo hvaljene janjetine u cimetu ili riže s grožđicama, učinit će vam se malo ‘prežestokima’ za ugodnu i toplu klimu. No, trudimo se biti ljubazni kao i naši domaćini. Uskoro dolazimo na poznat i puno sigurniji teren. Konobar nam nudi dvije poznate tuniške rakije: od smokava (Bukkha) i datulja (Thibarine). Ne libimo se probati obje. Potom uživamo u bijelom vinu koje nimalo ne zaostaje za razvikanim vinima ostatka Mediterana. A cijene su prihvatljive. Primjerice, poznato tuniško pivo Celtiu u kafiću ili restoranu platit ćete od osam do deset kuna. S noćnim klubovima je sasvim druga priča jer su u njima cijene pića vrlo slične onima u Hrvatskoj. Ni glazba nije bitno drukčija pa vam za autentični doživljaj Tunisa preporučujemo odlazak u neki od barova u kojim se okuplja domaće stanovništvo. U njima ćete, uz ritmove istoka uživo, i u četiri sata ujutro moći naručiti platu miješanog mesa.

Dojmove ove zemlje na sjeveru Afrike, površine 163.610 kilometara kvadratnih i s preko deset milijuna stanovnika, upotpunit ćete ako iz glavnog grada na sjeveru krenete prema jugu zemlje. Blaga mediteranska klima, nepregledna polja maslina i niskog raslinja prema jugu se pretvaraju u beskrajnu pustinju. Stanovnici Sahare razlikuju se od onih na sjeveru koji su se, radeći u turističkim središtima poput Hammameta, naviknuli na to da žena zapovijeda muškarcu, puši pa čaki konzumira alkohol.

Tunis je relativno mlada država, a potpunu nezavisnost stekao je 1956. godine. Njegovi predsjednici su dugovječni, što dokazuje i činjenica da su se od tada na vlasti izmijenila samo  dvojica. Prvi predsjednik bio je Habib Bourguiba, a od 1987. na vlasti je predsjednik Zine Al-Abidine Ben Ali. Fotografija ovog dobrodržećeg gospodina crne kose dočekat će vas na svakom koraku, ali uputite li se u rezidencijalnu četvrt gdje je i njegova palača (u blizini drevne Kartage), ni slučajno nemojte vaditi fotoaparat iz džepa.

Ovo je samo jedan od savjeta koji, kada putujete u Tunis, nikada nisu naodmet. Čak i ako ste neke od njih dosad čuli i tisuću puta. Prvo i osnovno, ne pokušavajte u skrivenom kutku svoje garderobe prošvercati ni komadić stimulativnog sredstva za opuštanje u tuniškim noćima. Droga je u Tunisu strogo zabranjena i za njezino posjedovanje ne gine vam kazna zatvora. Lakovjerni se također mogu uhvatiti u zamku ako pokušaju nabaviti marihuanu ili hašiš od nekog tobožnjeg, zapadnjački osviještenog trgovca. U njihovom liku kriju se uglavnom policajci u civilu. Za muškarce također vrijedi pravilo da ne umaraju vratove okrećući se za nekom atraktivnom, liberalno odjevenom crnkom, što u Tunisu nije rijedak slučaj. Mogli bi naletjeti na nekog neugodnog Tunižanina koji se, pak, nekoj Europljanki neće ustručavati reći: Vrlo si seksi. Hoćeš provesti noć sa mnom? Posljednje, ali nimalo nevažno: ne raspravljajte s policijom, pogotovo onom prometnom na koju ćete naletjeti barem svakih dva do pet kilometara.

U svakom slučaju,  u Tunisu ćete naći i Mediteran i Afriku u malom: od andaluzijskog daška na ulicama Sidi Bou Saida do uzbudljivog prostranstva Sahare.

Direktni charter letovi za Tunis počinju 28. travnja i letjet će svake srijede iz Ljubljane do 27. listopada 2008. godine. U terminu od 2. srpnja do 20. kolovoza 2008. Atlas Airtours vam omogućava i letove iz Zagreba. Hoteli koji se nalaze u ponudi kategorija su 3, 4 i 5 zvjezdica i smješteni su u Hammametu i Yasmine Hammametu. Za one željne avanture postoji mogućnost uplate aranžmana pod nazivom Safari, koji uključuje 3 dana putovanja džipovima kroz Tunis. Cijene sedmodnevnih aranžmana variraju od 2200 do 5570 kuna po osobi, ovisno o terminu polaska i kategoriji hotela.