Igranje videoigrica ne pretvara djecu u poremećene, krvoločne ubojice, ako je vjerovati novoj knjizi dvoje znanstvenika s Harvarda, piše Reuters.

Lawrence Kutner i Cheryl Olson, bračni par koji čini i  znanstveni tim na Medicinskom fakultetu Harvardskog sveučilišta, detaljno su predstavili svoje spoznaje u knjizi ‘Grand Theft Childhood: The Surprising Truth About Violent Video Games and What Parents Can Do’ (Grand Theft Djetinjstvo: Iznenađujuća istina o nasilnim videoigricama i što roditelji mogu učiniti) koja bi trebala promijeniti viđenje o utjecaju videoigrica na djecu.

- Nadam se da će ljudi shvatiti da zapravo ne postoje podaci koji bi podržavali pretjerano pojednostavljenu zabrinutost da videoigrice uzrokuju nasilje - kaže Kutner.

Njih dvoje su došli do tog zaključka nakon što su među više od 1200 djece proveli dvogodišnje istraživanje o njihovim stavovima prema videoigricama.

Koristili su drukčiji pristup nego većina istraživanja koja se fokusiraju na laboratorijske eksperimente gdje se, primjerice, agresija mjeri pritiskom na zvono.

- Ono što smo mi učinili, a što se rijetko radi, jest da smo zapravo razgovarali s djecom. Zvuči bizarno, ali to dosad nije napravljeno - objašnjava Kutner. Otkrili su da je igranje videoigrica gotovo univerzalna i vrlo društvena aktivnost među djecom. Podaci su ipak pokazali vezu između agresije i igranja videoigrica namijenjenih starijima od 17 godina. Među dječacima koji su igrali te igrice 51 posto se u protekloj godini potuklo, prema 28 posto onih koji su igrali igrice za svoj uzrast. Kod djevojčica je to još izraženije, sa 40 prema 14 posto.

- Međutim još uvijek je to manjina djece koja igraju nasilne videoigrice i tuku se - kaže Olsen.
Znanstvenici su usto pokušali  smjestiti videoigrice u kontekst popularne kulture, zaključivši da je roditeljska zabrinutost jednaka kao kad su se svojedobno pojavili filmovi, stripovi i televizija. (METRO)