Minimalistička, dotjerana, pretjerana, pa opet ispočetka. To je šablona mode u arhitekturi koja najiskrenije slijedi modernizam 20-ih te ga želi nastaviti. Arhitektura se možda kreće polako u usporedbi s modom, ali u svojem epohalnom načinu ona se kreće u sličnim ciklusima. Dekoracija je moda trenutka, minimalizam je sljedeći.

Arhitekti samo povremeno dopuštaju sebi da krenu u nekom drugom smjeru, poput Antonija Gaudija koji je to s vlastitim modernizmom napravio prije jednog stoljeća te Daniela Libeskinda i Zahe Hadid s dekonstruktivističkim dizajnom 90-ih. Slično kao što je Marc Jacobs napravio s parom cipela vrtoglavih potpetica za sezonu proljeće/ljeto 2008.

Treba spomenuti i vrijeme kada je neobuzdana, vulgarna postmodernistička arhitektura kasnih 70-ih i 80-ih unijela dašak osvježenja. U isto vrijeme moda je procvjetala kreacijama Jil Sander i Helmuta Langa, kao i ‘arhitektonskom’ odjećom Miuccije Prade. Sve troje dizajnera bili su izbor modernih mladih arhitekata tog vremena.

Polako, ali sigurnoArhitektura se možda kreće polako u usporedbi s modom, ali u svojem epohalnom načinu ona se kreće u sličnim ciklusima. 

Veza između te dvije discipline seže daleko u prošlost, u vrijeme kada su Europljani nastojali izgraditi najviše tornjeve crkava, a francuske dame počele nositi visoke stožaste šešire. I kada je krepostan paladijevski dizajn dao priliku rokokou sredinom 18. stoljeća pa je moda, pogotovo u Francuskoj, malo pretjerala. Portreti francuskih dama, pogotovo Marije Antoanete, doveli su do ekstravagantno dekoriranih haljina koje su izgledale poput neobuzdanih suvremenih građevina.

Mladi engleski dendiji počeli su nositi perike, dekadentne poput arhitekture rokokoa. Ubrzo nakon što je Marija Antoaneta ostala bez glave, francuska moda suzila se poput arhitektonske veličine broja nula. Modernizam je tražio ultimativnu jednakost građevina zajedno s odjećom, glazbom i umjetnošću. Nevolja je bila što je odjednom sve bilo reducirano na apsolutni minimum - arhitektura Miesa van der Rohea i male crne haljine.

Posljednji primjer su kreacije Husseina Chalayana. Visoko strukturirane haljine otvaraju se poput pomičnog mosta. Njegova provokativna odjeća dio je novog trenda u arhitekturi, umjetnosti i građevinarstvu, onog koji istražuje naprednu geometriju, nove materijale i radikalne strukture - i zabavlja dok pritišće budućnost.