Damir Medvešek, suvremeni hrvatski likovni umjetnik europske reputacije, akademski slikar iz Zagreba, autor je kompleksnog opusa, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama diljem domovine i u inozemstvu.

Ovih je dana predstavio javnosti novi ciklus portreta mladih žena, uzvišene ljepote, ciklus Vestalki, gorde, dostojanstvene likove, izveden u akrilu i ulju, u različitim formatima.

Skladne linije lica, izrazito plave oči, ali ne hladne i oštre, već blage, smirenost, harmoničnost unutarnjeg zrcali se kao vidljivo i gotovo opipljivo stanje duha.

Niz je to nepoznatih likova mladih žena, iznimne ljepote, oživljenih rimskih svećenica, Vestalki u seriji portreta, otmjena i ozbiljna držanja, likovi nedosanjani i nedodirljivi, zamišljani i maštani, stvarni i istodobno nedodirljivi.

Umjetnik se žestoko potrudio oživjeti imaginarne likove, udahnjujući im životvornu iskru, stvarajući profinjene portrete tajanstvenih, nepoznatih lica, ističući njihovu nesvakidašnjost, čistoću unutarnjeg.

Mada, možemo ovu istu seriju portreta prihvatiti i kao niz portreta lica koje umjetnik svakodnevno susreće na ulici, vidi na filmu, čita u medijima o njima, ali, koje je na sebi svojstven način ponešto izmjenio, malo dotjerao i smjestio ih u rimski hram, mijenjajući i njihove geste, držanje, govor, poglede...

Sve je moguće jer enigma misteriozne ljepote žena traje od samog početka čovjekova trajanja na ovoj 'planeti, sve se više uvećavajući, unatoč sve boljem poznavanju svega oko nas, pa i svemira samoga.

Friz lijepih likova nježnog kolora Damira Medvešeka ide posebno u prilog tezi koja govori da umjetnost, možda, ponajprije mora biti lijepa.

Vestalke Damira Medvešeka još jednom otvaraju dilemu, je li žena,lik žene, najtrajniji motiv umjetnosti?