Veliki petak spomendan je Isusove muke i smrti. Taj dan se ne služe mise nego obilježava Muka Gospodnja. Također, liturgija Crkve ne predviđa slavljenje svete mise, no kršćanska se zajednica okuplja kako bi promišljala o velikom otajstvu zla i grijeha koje pritišće čovječanstvo i kako bi se ponovno, u svjetlu Božje Riječi i potpomognuta dojmljivim liturgijskim činima, spomenula Kristovih patnji.

Nakon izvješća o muci Kristovoj moli se za nakane Crkve, klanja se Križu i pristupa Euharistiji, blagujući čestice koje su pohranjene na misi Večere Gospodnje prethodnoga dana. Kako bi se izrazila ljubav i dioništvo vjernika s patnjama Kristovim, kršćanska tradicija potaknula je razne oblike pučke pobožnosti, procesije i svete predstave koje žele što dublje u vjernikovu dušu utisnuti osjećaje istinskoga sudioništva u Kristovoj žrtvi.

Među tim pobožnostima posebno se ističe Križni put, koji je obogaćen raznovrsnim duhovnim i umjetničkim izričajima koji ovise o senzibilitetu različitih kultura. 

Veliki petak zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, tj. njegovu ogoljenost, ali je to ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem. 

U popodnevnim satima, obično u 15 sati kada je Isus izdahnuo na križu, puk se okuplja u crkve na slavljenje obreda Velikog petka: čitanje Svetoga pisma i navještaj muke, poklon i ljubljenje križa te sv. Pričest.

Prilikom poklona križu đakon ili svećenik najprije otkiva pokriveno raspelo pjevajući: "Evo drvo križa, na kom' je Spas svijeta visio!". Na to narod odgovara: "Dođite, poklonimo se!"

Veliki Petak smatra se i zapovjednim danom posta, pa tako mnogi vjernici te dane poste samo o kruhu i vodi.