Otvorenje izložbe Veliki formati  umjetnika Danijela Žeželja održat će se u srijedu, 8. studenog u Galeriji SC s početkom u 19 sati, uz autorovo slikanje uživo te glazbenu pratnju Alena Sinkauza, Nenada Sinkauza i Marca Quarantotta. Izložba je otvorena do 17. Studenog, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

Pročitamo li određene intervjue s Danijelom Žeželjem uočit ćemo da on mnogo ulaže u proces i eksperiment, te da, iako su njegovi radovi unaprijed pomno osmišljeni, u njima uvijek postoji prostor tišine koji otvara mogućnost skretanja u nepredviđenom smjeru. Možda je tišina ono iz čijega zvuka izrastaju njegovi multimedijalni radovi; ona koja zvuči riječju, odnosno glazbom. U početku bijaše zvuk, može se iščitati iz knjige Umberta Ecca U potrazi za savršenim jezikom (1993.). Ako je spiljski čovjek na primjer trebao reći: „Gavran je odletio i sjeo na vrh stabla", on je najprije oponašao graktanje ptice, uz pomoć frrrr! Frrr! Izražavao je let, a potom uzimao ugarak i crtao drvo s pticom koja na njemu sjedi."

Promotrimo li navedeni čin iz perspektive suvremenosti i njezine tendencije da svemu daje ime, mogli bismo ga smjestiti u kategoriju „prapovijesnog performansa"? Uključili bismo, svakako, i riječ interdisciplinaran, kako bismo, a to je paradoks te iste suvremenosti - kategorizaciju izbjegli. Interdisciplinaran jer objedinjuje rad s tijelom, slikom i zvukom, dok se u pozadini kristalizira još nespoznata riječ.

Unatoč tome što Žeželjeve radove odlikuje svojstvo urbanosti, oni u sebi također sadrže notu arhetipskog, samo što je u njegovom slučaju riječ spoznata i proživljena, preobražena u nijemu stanku, a u prvi plan dolazi likovnost na granici crteža i slike - većinom ju odlikuje odsustvo boje, ali i slikarski chiaroscuro, svjetlost-sjena. Kad slikocrta grafički roman na papiru Žeželj u ruku uzima kist ili tuš, a kad slika uživo radi valjkom (koji umače u soboslikarski akrilik) na dasci, dakle, pribor se proporcionalno povećava jer publika inače ne bi vidjela o čemu se radi. Ono što povezuje paleolitski ugarak sa Žeželjevim priborom i pozadinama jest svojstvo taktilnosti, voluminoznosti, odnosno određena sirovost, pa čak i organičnost koja se ostvaruje kroz teksturu samih materijala, ali i crteža.

Već dugi niz godina, još od 90-ih, on se bavi "slikanjem uživo". Leđima okrenut publici javno izvodi radnju koju inače obavlja u vlastitoj intimi. Ruka preuzima glavnu ulogu, kao da on slijedi nju, a ne ona njega, u ritmu glazbe, djeluje kao da je izrasla iz njegovih radova u kojima se često ponavlja motiv ruke: Small hands, small hands, large enough for simple plans, citat je iz grafičkog romana Small hands (2004.) nadahnutog životom i djelom američkog jazz kompozitora i pijanista Theloniousa Monka. Monk je nažalost preminuo 1982. tako da se suradnja između Žeželja i njega nije mogla ostvariti kroz nastup uživo, stoga je možda nastala posveta kroz grafički roman. No, lista glazbenika i bendova s kojima je Žeželj surađivao na live izvedbama je podulja, ondje se nalaze imena poput Jessice Lurie and The Tiptons Sax Quarteta, Amy Denio, Brandon Seabrooka, Darcy James Arguea, Zena de Rossija, Danila Galla, C'mon Tigrea. Većinom je riječ o američkim i talijanskim glazbenicima budući da je u te dvije države umjetnik živio. Posljednjih godina, otkad se vratio u Hrvatsku, surađuje isključivo sa skladateljima i glazbenicima Alenom i Nenadom Sinkauzom što rezultira i akrilicima na dasci izloženima na aktualnoj izložbi, a odnose se na performanse izvedene u Galeriji Kranjčar, Knapu, Kinu Urania, Laubi, MSU-u i Petom kupeu. Također, kako je Žeželj u korespondenciji napisao - tek naknadno je shvatio da su radovi redovito nadahnuti literaturom, što ponovno dokazuje koliko je za tog umjetnika važan proces, a ne isključivo rezultat. Panoi na ovoj izložbi donose narativnu nit koja se raspleće kroz „dijalog" s Camusom, Lucie Berlin, Majakovskim, Van Goghom, Italom Calvinom. Motivi ponekad izviru iz već nastalih grafičkih romana, a ponekad je izvor sam tekst, kao u slučaju Kafkine kratke priče Želja da postaneš Indijanac, a koja se sastoji tek od jedne rečenice. Ove slike karakterizira izrazita dinamičnost, kao da se u njima i dalje oslikava prenijeta energija sinergije glazbe i slikanja uživo. Uz simboliku ruku, na panoima su prisutni simboli životinja kao što su vuk, orao, majmun, konj, dok se u grafičkim romanima pojavljuju i pantere, nosorozi, slonovi, tigrovi. Divljina kasa gradskim pločnicima kroz različite arhetipove, kao što je i spiljsko slikarstvo voljelo prikazivati jelene, pantere, konje. Ono je također bilo neka vrsta nijema stripa, stripa kojim nam je paleolitički lovac pokušao ispripovijedati svoj život.

Promatrajući izvedbu performansa Fractalia (2020.) vezanoga uz grafički roman o Van Goghu, teško je ne prisjetiti se Cueve de las Manos (Spilja ruku) u Patagoniji, koja čuva spiljsko slikarstvo poznato po šablonskim obrisima ljudskih ruku. U jednome intervjuu Žeželj je govorio o nužnosti umjetnosti kao o duhovnoj i moralnoj kategoriji koja je prisutna u svakome trenutku ljudske povijesti, od pećina do danas. Njegovo stvaralaštvo nastavlja tu nit od prastarih vremena, te je dokaz naše potrebe da budemo ljudi.
(predgovor, Neva Lukić)

BIOGRAFIJA

Danijel Žeželj autor je stripova, animator, slikar i ilustrator. Autor je dvadeset i pet grafičkih romana i osam kratkih animiranih filmova. Stripove i ilustracije objavljivao je u Europi, Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi, Aziji i Africi. Njegovi izdavači su DC Comics, Marvel, Dark Horse, Heavy Metal, Image, Glénat, The New York Times, Harper's Magazine, Dargaud, Glénat, Grifo Edizioni, Eris Edizioni, itd. Od 1997. ostvario je niz multimedijskih performansa koji povezuju slikanje uživo i glazbu uživo u jedinstvenu narativnu formu. Performansi su izvođeni u Europi i SAD-u. Jedan je od osnivača izdavačke kuće i umjetničke radionice Petikat.
Za dodatne informacije: https://dzezelj.com/