Pored svih svjetskih kriza i nevolja, ove veljače je čitavu Njemačku zaprepastila "užasna" vijest sasvim druge vrste: njihovo "čisto" pivo zapravo nije baš tako čisto. U svih ispitanih 14 najomiljenijih vrsta piva u Njemačkoj je otkriven i glifosat.

To je glavni sastojak pesticida, kako to u kemijskim koncernima vole zvati, "širokog spektra" i koji bi onda trebao uništiti sav korov oko korisne biljke. Ali ono što je užasnulo Nijemce jest to što glifosat definitivno nije spomenut u njihovoj dragocjenoj i točno pola tisućljeća staroj Uredbi o čistoći piva koja u pivu dopušta samo četiri sastojka: hmelj, slad, kvasac i vodu. Konačno, zbog tog njihovog dragocjenog Reinheitsgebota su Nijemci bili spremni čak suprotstaviti se i željama Europske unije - i EU je tu popustio. Jer je shvatio da je Nijemcima ta odredba bavarskih vojvoda Wilhelma IV. i Ludwiga X. od 23. travnja 1516. previše važna da bi se je odrekli bez ogorčene borbe.

Nijemci bi svakako bili još sretniji da se njemački pivari drže još jedne odredbe takozvanih Bavarskih pokrajinskih odredbi iz šesnaestog stoljeća koje je sročio Leonhard von Eck i gdje se tek jedan dio odnosi na sastojke piva.

Prije toga stoji i odredba o njegovoj cijeni gdje se nalaže da "od svetog Mihaela (29. rujna) do svetog Jurja (23. travnja) jedna (bavarska) mjera (1,069 litara) imade koštati jedan pfenning minhenskog novca" - u drugom dijelu godine onda 2 pfenninga, dakle jedan euro-cent za dobru litru.

Vremena su se (ipak) promijenila

Ipak, vremena su se promijenila, a i vrijednost jednog pfenninga je u šesnaestom stoljeću bila nešto drugo nego danas. Ali promijenila se i poljoprivreda i usprkos tome što se pesticid glifosat po mišljenju organizacije WHO smatra "vjerojatnim uzročnikom karcinoma kod ljudi", on se i dalje proizvodi u dvadesetak zemalja - samo u Kini ima 53 proizvođača. No pivopije u Njemačkoj nije mogla umiriti niti obavijest Instituta za okoliš iz Münchena koji je proveo ovu analizu pesticida u pivu, kako je ipak riječ o doista minimalnim količinama. Kako nam objašnjava jedna od autorica studije Sophia Guttenberg, odrasli muškarac bi trebao piti 1.000 litara piva na dan da bi se trebao početi brinuti za svoje zdravlje zbog glifosata!

Makar bi - u tom slučaju već posve sigurno - obdukcija tog pivoljubca nedvosmisleno utvrdila posve drugi razlog exitusa, Sophia Guttenberg je posve jasna: "U svakom slučaju se pivo tu više ne može smatrati čistim, jer taj zakon kojim se sugerira čistoća piva jednostavno ne postoji." Postoji li onda uopće pivo u Njemačkoj koje se doista drži propisa o čistoći piva iz 1516?

Ima i stvarno "čistog"

Susanne Horn nas uvjerava - postoji. Ona je na čelu bio-pivovare Neumarkter Lammsbräu koje se ne drži samo Uredbe o čistoći piva, nego još i povrh toga i strogih ekoloških načela. Surađuje s oko 160 poljoprivrednika koji svoje proizvode isporučuju direktno u pivovaru u Neumarktu i tu je doista riječ samo o hmelju i sladu. Kvasac se radi po staroj recepturi, a voda se crpi iz vlastitog izvora koji je toliko duboko pod zemljom da jednostavno nije moguće da je tamo dospjelo nešto nepoželjno iz poljoprivrede ili industrije. A velikih tvornica na tom području između Nürnberga i Regensburga ionako - nema.

"Želimo činiti dobro prirodi i ljudima. Duboko smo uvjereni kako je to moguće samo ekološkom poljoprivredom. Inače, svake godine prirodi oduzmemo velik dio raznovrsnosti i kvalitete tla koju više nikad ne možemo vratiti", smatra Susanne Horn. Uopće, ona smatra kako su mnoge pivopije bile uvjerene da već ta drevna Zapovijed o čistoći piva jamči ekološku kvalitetu omiljenog napitka i tek ova studija o pesticidima je pokazala kako to nije tako: "Tu moramo još mnogo toga objasniti našim potrošačima", smatra direktorica Neumarkter Lammsbräua.

Ova pivovara nije jedina koja proizvodi doista ekološko pivo, a skandal s tragovima pesticida je dodatno potakao potražnju za takvim, doista "čistim" pivom. Prema podacima instituta za analizu tržišta Biovista, od 2013. do 2015. je promet ekološkog piva narastao za 14%, a i Lammsbräu je prošle godine zabilježio porast od 6% i prodano je ukupno 85.698 hektolitara svojeg biološkog piva.

"Još nam dugo živ bio..."

To se svakako čini mnogo, ali u Udruzi njemačkih proizvođača piva nas upozoravaju: kako se čini, takvo pivo teško pronalazi put do srca i želuca tradicionalnih potrošača piva. Treba imati pred očima kako je samo najveća pivovara u Njemačkoj, Radeberger Gruppe, u 2013. prodala više od 11,2 milijuna hektolitara piva: to znači da godišnju produkciju Lammsbräua tamo "obave" za manje od tri dana.

"Zapravo vidimo da i neke velike pivovare šire svoju paletu proizvoda kako bi imale proizvod i u segmentu ekološkog piva", objašnjava nam Marc Oliver Huhnholz iz Udruženja njemačkih proizvođača piva. Ali za većinu pivovara takvo bio-pivo nije u planu. "S našega gledišta je njemačko pivo ionako dovoljno čisto. A ti ostaci pesticida i sličnih tvari su, ako uopće postoje, doista minimalni i to se stalno nadzire."

Ukratko, većina pivara u Njemačkoj je uvjerena: Uredba o čistoći piva jest stara 500 godina i sigurni su da je dobra i dovoljna. I da može potrajati barem još pola milenija - ako ne i duže. A ako to nije povod da se digne krigla hladnog, orošenog piva...