Svaka životna promjena ostavlja svoj trag, pa tako i pedagoško djelovanje akademskog slikara Bojana Doleneca na njegov do sada vrlo zanimljivi, rekli bi i intrigantni opus.

Uslijed manjka vremena i neimanja adekvatno opremljenog atelijera, slikar ipak djeluje u uvjetima koje ima i koji mu pružaju određene mogućnosti za rad, za slikanje, za promišljanje o likovnom fenomenu.

U neposredno proteklom vremenu slikar istražuje raznolike inačice krajobraza, njegove pojedine elemente, koristeći se temperom i papirom.

Tako je i nastao novi ciklus varijacija na motive krajobraza.

Dolenec vrlo često slika vodu, more, obale, oblake, brda u daljini, koja se uzdižu pored samog voda, pa tako i ovom prigodom, razgrađujući strukturu u niz samodostatnih oblika koji čine cjelinu prostora.

Možemo reći kako slikar sve više naginji nefiguraciji, tražeći istodobno najbolji ritam u kome se pokreću mnogobrojna tijela, kvadratična, ovalna, s pojavom svjetlosti u daljini.

Pred nama je iznenada oživljeni, uznemireni svijet raznobojnih čestica , koji poput poput jata žive svoje živote.

Taj stvarno nestvarni krajobraz nazočan je već neko vrijeme u opusu Bojana Doleneca, izvođen uspješno u raznim tehnikama, najčešće u ulju i akrilu na platnu.

Novi ciklus s nizom varijacija prostora koji nas okružuje ili rado zamišljamo, u temperi, idući je logični korak umjetnika u produbljivanju istraživanja i realizaciji različitih aspekata iste teme.