« Hrvatska
objavljeno prije 1 godinu i 1 mjesec
KOMENTAR

Urušavanje ustavnosti u Hrvatskoj

Ustav Republike Hrvatske nije dorastao političkoj situaciji u kojoj se zemlja nalazi, tvrde ustavni stručnjaci. I kritiziraju Sabor zbog ignoriranja Ustavnog suda

Ustav nije dorastao izazovima
Ustav nije dorastao izazovima (Arhiva)
Više o

Ustav RH

,

ustavni poredak RH

Sa svakom novom političkom krizom u Hrvatskoj zazivaju se ustavne promjene, pri čemu se, u pravilu, zagovaraju izmjene kojima bi se rješavali samo akutni proceduralni problemi. Takvom primjeru svjedočimo i ovih dana. Ponovno izostaje ozbiljna rasprava o sustavnoj izmjeni postojećeg temeljnog državnog pravnog akta.

Kako stručnjaci komentiraju takav odnos politike prema Ustavu Republike Hrvatske, koji se od donošenja 1990. godine do danas mijenjao pet puta; što bi se uopće trebalo mijenjati; koje su kritične točke postojećeg Ustava; treba li smanjivati ili povećavati predsjedničke izvršne ovlasti; je li održiva situacija u kojoj su lokalni referendumi strože regulirani od državnih referenduma, neka su od pitanja o kojima smo razgovarali s profesorima dr. Brankom Smerdelom i dr. Sanjom Barić, predstojnicima katedri za ustavno pravo zagrebačkog i riječkog pravnog fakulteta.

Konstantno urušavanje ustavnosti

Profesor Branko Smerdel, koji je sudjelovao u stvaranju Ustava RH i svim njegovim izmjenama, ističe kako je on "izravni svjedok konstantnog urušavanja ustavnosti" i to ne zato što je Ustav zastario nego, kako kaže, zato što ga „politička klasa", lijevi i desni, zajednički i solidarno ignoriraju. Ilustrirao je to primjerom izbora ustavnih sudaca u kojem smo imali uzajamno toleriranje nepodopština kandidatima za ustavne suce u postupku dogovaranja stranačkih šefova, koji je pogrešno nazvan „suglasjem".

U Ustavu RH nekoliko je, ističe Barić, kritičnih točaka: hijerarhija pravnih propisa u kojoj vlada kaos; definicija ustavnih vrednota; cijeli niz nejasnoća oko imenovanja i razrješenja; izborni sustav; demokratizacija političkih stranaka; Ustavni sud; oružane snage; državni referendum; pitanje jesu li ovlasti predsjednika Republike dobro postavljene s obzirom na način izbora; anakroni izričaj o ljudskim pravima; a u Ustavu nedostaje čak i obveza prethodne ocjene ustavnosti međunarodnih ugovora. Smerdel naglašava kako je bit problema upravo u odbijanju primjene metoda ustavne interpretacije, na prvom mjestu prema svrsi (teleološka interpretacija)!Profesorica Sanja Barić naglašava kako je Hrvatskoj sveobuhvatna promjena Ustava naprosto nužnost zbog mnogih nejasnoća, nepotpunosti, zastarjelosti,..., ali i da za to ovdje nema političke volje jer se naprosto radi o potrebi za konsenzusom koji bi zahtijevao i ozbiljnost i usmjerenost političkih stranaka na dugoročni projekt, što nikako nije u njihovom fokusu niti oni žele red. Umjesto toga se stalno govori o 'pravnim zavrzlamama' i 'ustavnim prazninama'. Sudsko tumačenje je na snazi održalo ustave demokratskih država, poput SAD-a i Njemačke.

Nemar i lijevih i desnih

Kao vrlo opasan primjer nemara lijevih i desnih za ustav i ustavne norme Smerdel ističe činjenicu da je održavanje lokalnih referenduma strože regulirano od državnog referenduma.

Osim drukčijeg normiranja državnog referenduma kao jednu od najvažnijih budućih ustavnih promjena Smerdel ističe ustavno uređenje sukoba interesa."To je najstrašniji primjer nemara lijevih i desnih za Ustav i ustavne norme. Sama promjena u cilju da se spriječi svako iznenađenje u odlučivanju o pristupanju Europskoj uniji, po kojoj odlučuje većina onih koji su pristupili referendumu, bila je lakomislena i promašena, jednako kao i sva propaganda oko dobrobiti koje će nam Unija donijeti. U kombinaciji s pravom deset posto birača da zahtijeva održavanje referenduma, ta odredba prijeti katastrofom. Godinama sam na to upozoravao, ali nitko se baš nije uzbuđivao", kaže Smerdel.

Gotovo da nema tjedna u kojem netko u Hrvatskoj ne propituje potrebu da se značajno izmijene izvršne ovlasti predsjednika Republike, bilo da je riječ o drastičnom smanjenju ili o povećanju ovlasti. Smerdel kaže kako se ovlasti šefa države trebaju nedvojbeno proširiti.

"Prvo, pravom da odbije potpisati zakon koji smatra neustavnim, bilo iz formalnih ili iz materijalnih razloga, te da takav zakon, sa svojim primjedbama uputi Ustavnom sudu, u kojem slučaju zakon ne stupa na snagu i ne nastaju štetne posljedice, kroz neodređeno razdoblje jer rok nije propisan, kao po sadašnjem rješenju; preciznijim određenjem ovlasti koje proizlaze iz obveze 'brige o usklađenom djelovanju institucija' i koja su ograničenja korištenja takvim ovlastima, sukladno cjelini Ustava i prema europskom i međunarodnom pravu", smatra Smerdel. 

Definirati ovlasti

Sa zagovarateljima smanjenja predsjedničkih ovlasti ne slaže se ni Barić koja ističe kako Hrvatskoj treba stabilan predsjednik sa stabilnim legitimitetom, da postojeća rješenja nisu loša i da bi se procedure i rokovi, u odnosu predsjednik Republike - Vlada RH, ustavom trebali jasnije propisati.

No, rokova u kojima premijer Andrej Plenković, primjerice, mora predložiti nove ministre umjesto smijenjenih, među kojima su i ministri unutarnjih poslova i pravosuđa, u Ustavu nema. On kalkulira i oteže s novim kadrovskim prijedlozima jer više nije siguran ima li uopće i parlamentarnu većinu, pa je i Sabor privremeno prestao s radom pod nevjerojatnim opravdanjem da nema smisla raditi sve dok ne prođu lokalni izbori."Pokazalo se upravo kroz protekle dvije godine i one nesretne 13. i ove sadašnje, 14. vlade, koliko je pozicija predsjednice bitna jer u izvršnoj vlasti moramo imati ravnotežu ", upozorava Barić. Podsjeća da Sabor uspješno ignorira zahtjeve Ustavnog suda, ali ne može ignorirati predsjednicu jer im ona daje rokove i ako se ne dogovore, ona raspisuje izbore i postavlja nestranačku vladu do izbora nove.

Smerdel smatra kako nije dobro što je Plenković odgodio izbor novih ministara i da odgađanja ne bi ni bilo da je premijer znao da ima osiguranu većinu u Saboru. Dodao je i da raspad koalicije ne sprječava Predsjednicu da novim mandatarom odredi i samog Plenkovića jer je tako učinio, podsjeća Smerdel, i predsjednik Mesić, nakon raspada koalicije Račan-Budiša, 2002. godine.

Piše: Helena Puljiz/DW
08.06.2017. 08:01:00
Novi komentar
nužno
nužno