30-godišnji Timo (ime promijenjeno) trenutno vodi sudski spor s velikom diskografskom kućom, stoga želi ostati anoniman. Prije nešto više od tri godine dobio je pismo odvjetničkog ureda specijaliziranog za opomene, koje je stiglo po nalogu jedne velike diskografske kuće. U njemu je pisalo da je postavio album srednje poznate umjetnice na Internet i omogućio besplatno preuzimanje.

Timo ima veliku kolekciju glazbe na svom računalu i prije je učitavao pokoju pjesmu na internet - "za prijatelje". Do sada nije dobio nikakva upozorenja, pa ga je pismo poprilično iznenadilo. "Pismo je bilo u obliku obrasca, s preslikanim potpisom u boji.", kaže Timo. U pismu je bila i priložena jedna dugačka lista s identičnim slučajevima i presudama. "Očito da vidim s kim imam posla", dodaje Timo kroz smijeh. I naposljetku, on bi trebao potpisati takozvanu „izjavu o propustu". Time okrivljeni priznaje da je počinio kazneno djelo i da to u budućnosti više neće učiniti. U protivnom slijedi progon.

Lov na ponuđače

Upravo su velike diskografske kuće te koje su nepopustljive prema "djeliteljima datoteka" iliti piratima. Pirati su ljudi koji preuzimaju glazbu s Interneta, ilegalno naravno, te ju ponovno učitavaju na internet i na servisima za razmjenu podataka (tzv. Filesharing) čine dostupnim drugim korisnicima. U toku beskonačnih rasprava o autorskim pravima, nedavni slučaj u SAD-u je bio znak za uzbunu i demonstraciju: "Pazite, tko prekrši autorsko pravo, bit će strogo kažnjen." Tako jedan američki student mora platiti kaznu veću od pola milijuna eura, zbog razmjene datoteka na servisima. Radi se o 30 pjesama poznatih rock bendova: Nirvana, Green Day, Incubus.

Takvi poznati rock bendovi su u pravilu pod ugovorom velikih diskografskih kuća, koje brinu o njihovim autorskim pravima.Timo bi, dakle, trebao potpisati izjavu da priznaje kazneno djelo i dati obećanje da se to više ne će ponoviti u budućnosti. Ako se ponovi, slijedi optužba. "Prije nego se ovako nešto potpiše, trebalo bi potražiti savjet od specijaliziranog odvjetnika", savjetuje Solmecke. Opomenu se ni u kojem slučaju ne smije ignorirati, nego izjavu o propustu jednostavno drugačije formulirati.

Pokušaj zastrašivanja

Takve drakonske kazne iznenađuju, iako se ilegalno učitavanje i preuzimanje već dugo vremena ne smatra beznačajnim prekršajem. Posebno ogorčeni glasovi tvrde da se pirati strože kažnjavaju nego silovatelji. "Ne bih to ipak tako opisao.", kaže Christian Solmecke, odvjetnik iz Kölna. "Pogled u njemački zakon pokazuje da se silovanje puno teže kažnjava. Kazna iznosi u trajanju od najmanje dvije godine zatvorom, dok su kod kršenja autorskih prava uobičajene novčane kazne", kaže odvjetnik. Solmeckesov ured se specijalizirao za predmete kršenja autorskih prava, a nudi čak i telefonsku liniju na kojoj se mogu prijaviti korisnici koji su opomenuti od strane glazbene i filmske industrije. Trenutno, tvrtka broji 16 000 klijenata koji su optuženi za piratstvo.

Timo je odlučio pismeno obećati (bez da je pritom priznao krivnju) da neće ponoviti djelo i da će i dalje biti na raspolaganju. I zaista, o tome nije ništa više čuo sljedeće tri godine. Naime, zastara nastupa nakon tri godine. No upravo sada, pri isteku roka, Timu su u kratkim razmacima počeli stizati računi i opomene o plaćanju duga za sudske troškove ureda za opomene, koji su tijekom zadnjih par tjedana narasle do astronomskih iznosa n mnogo većih od prvobitnog potraživanja. "Najveći vic je u tomu", kako kaže Timo, "što uopće nisam imao taj album o kojem se radi. Čak mi je album potpuno nepoznat."Velik broj odvjetničkih ureda u Njemačkoj se u međuvremenu specijalizirao za takve opomene.

Da bi se na brzinu zaradio novac, trenutno se vodi na tisuće sudskih procesa. Mnogi korisnici nepromišljeno plaćaju ili potpisuju sumnjive izjave, drugi se upuštaju u prevelike nagodbe. Sudovima je često teško shvatiti rade li tvrtke, koje šalju opomene za svoja potraživanja, u dogovoru s diskografskim kompanijama ili samoinicijativno. Osim toga, događaju se neprestano pogreške. Ponekad jednostavno ne odgovara tzv IP adresa (broj iza kojeg je moguće doći do svakog internetskog priključka), iza koje se želi otkriti navodni prekršitelj autorskih prava. Tako mnogi korisnici interneta bivaju nepravedno osumnjičeni.

Skupi "sport"

No, zašto netko tko učita album od 12 pjesama na Internet, pod tim okolnostima mora platiti kaznu od nekoliko tisuća eura?

U ovom trenutku, kada se glazba nudi na velikim servisima za razmjenu podataka, trebalo bi zapravo vlasnicima prava platiti pristojbu, što uopće nije slučaj kod razmjene podataka. Vlasnicima prava promakne gomila novca - posebno ako se radi o aktualnoj popularnoj glazbi na top listama. Na taj način izdavačke kuće mogu povratiti novac koji su izgubili. Ipak, cjelokupan iznos je teško utvrditi, to je u rukama sudova što dodatno otežava. Uostalom, ne zna se koliko ljudi bi stvarno kupili određeni album.

"Možemo reći da se općenito u tim opomenama traži previše novaca.", kaže odvjetnik Solmecke. "Potražnja u njemačkog glazbenoj industriji nije toliko visoka koliko u SAD-u, iako u izgubljenom sudskom sporu ukupni troškovi mogu porasti i do deset tisuća eura." U Njemačkoj sudovi odlučuju potpuno različito. "Kazna varira od 15 eura do 300 eura za pjesmu. Ako se razmjenjuju glazbeni albumi, iznos može narasti do par tisuća eura, a tomu treba dodati i troškove za odvjetnika.", objašnjava Solmecke.

Najveći dobitnici - odvjetnici

Jedno je sigurno: ovim vremenima odvjetnici zarađuju gomilu novaca, svejedno šalju li opomene ili pomažu klijentima. Sve više odvjetničkih ureda se okreće autorskim pravima jer je profitna marža na opomenama ogromna. Zakonodavci već duže razmišljaju kako zaustaviti troškove i opomene učiniti što manje unosnima. Međutim, do sada bez uspjeha.

No što je s albumom umjetnice, koji je Timo navodno učitao na Internet? Ona vjerojatno ne zna do danas kako se njena izdavačka kuća i nekoliko odvjetnika zauzelo za nju radi par stotina eura. U svakom slučaju, bila bi sretna što ju je Timo reklamirao na mreži. No, Timo to nije učinio dobrovoljno: "Naravno da sam ga naknadno poslušao. Album je totalno smeće."