Razgovor RSS komentara novi komentar ↓

1. 
   djurdjicam

   10.07.2013. 13:28
   #1
   Pokoj vječni daruj mu Gospodine i Vječna Svjetlost svjetlila mu. Počivao u miru.
2. 
   Nocna dostava

   10.07.2013. 18:05
   #2
   RIP
   Legenda koja je izazivala salve smijeha, ali i isto toliko ozbiljnih tema.
3. 
   damjan

   11.07.2013. 04:38
   #3
   Završila je najduža ekspedicija i najuzbudljivije putovanje jednog od najvećih mislioca, realizatora i prosvjetitelja kojeg je naš narod ikad iznjedrio, putovanje zvano život. Svoje tjelo u 69. godini života napustio je legendarni predsjednik mitske "Republike Pešćenice", Željko Malnar.
   
   Malnar je rastao u siromašnom zagrebačkom kvartu Pešćenici, a već nakon srednje škole njegov nemirni duh poveo ga je na prvu ekspediciju. Proputovao je cijeli svijet, bio iniciran u drevne misterije egzotičnih plemena, štovan od šamana, posvećenika, ratnika, diktatora.... oni koji danas glume kremu ovog odvratnog društva, sedamdesetih su bili sretni ako bi im Malnar uopće odzdravio.
   
   Sa svojom putopisnim emisijama osvajao je nagrade, njegova knjiga "U potrazi za staklenim gradom" je najveće domaće duhovno - filozofsko djelo našeg vremena. Pisao je odlične kolumne za Goblus, vodio najvažniju (antitelevizijsku) emisiju u povijesti televizije - "Noćnu moru".
   
   "Noćna mora" bila je Malnarovo životno, remek dijelo. Nikad niko nije tako uspješno manipulirao medijem koji je stvoren da bi se njime manipuliralo. Nikad niko nije tako vješto iskoristio nečije tuđe oružije da ga pobjedi. Televizija, taj daljinski upravljač sa kojima Oni koji vladaju svijetom upravljaju našom sviješću, u Malnarovim rukama okrenula se protiv njih i postala sredstvo otrežnjenja i probuđenja.
   
   Iz subote u subotu gledao je Noćnu moru "mali čovjek", koji je najveći bijednik, gori od političara koji ga vode. "Mali čovjek" je govno, brine samo za svoje dupe, spreman se odreći slobode za malu plaćicu i malo nestalne sigurnosti. Malnar je prozreo taj mentalni sklop, njegova emisija bila je kritika licemjerja i malograđanštine ovog "napaćenog naroda", kritika svih režima i kolonijalnih uprava koji su nas vodili zadnjih 20 godina i njihovih stranih nalogodavaca. Davao je u svojim emisijama prostor onima koji su svugdje bili zabranjeni, govorio o temam koje su drugi izbjegavali na način kako niko prije njega nije govorio.
   
   U svoju emisiju regrutirao je tranzicijske gubitnike i u njima prikazivao svu niskost "malog čovjeka", ali i sve uzvišene potencijale koje svako nosi u sebi. S vremenom su Ševa, Laki, Jaran, Tarzan, Remzo, Stankec, Braco, Baka, Raos nadrasli sami sebe, svoje mane i slabosti, i ne samo sebe nego svu lažnu elitu ovog društva, sve lažne zvijezde.
   
   Među svima njima izdvajo se Ševica, ministar obrane koji je bio srce njegove emisije i Malnarova duša. Ševa je, kako kaže Kuljiš zračio humanošću patetične pojave bijednika velikog u pomirenosti sa sudbinom, a Malnar nije mogao bez njega i kad nas je pred tri godine Ševica napustio, bio je to težak udarac za Malnara. Nakon toga Malnar je još samo fizički bio ovdje. No, njegova misija bila je gotova, a na drugima je da nastave ondje gdje je Malnar stao. On je pokazao put kojim trebamo ići, ali on taj put nije mogao proći umjesto nas.
   
   Noćna mora bila je metafora stanja duše i uma svakog ponaosob, ali i cijele naše nacije. Noćna mora je ono što svakodnevno vidimo u medijima, u saboru, u showbiz emisijama, na ulici, u trgovačkim centrima. A da bi se dan rodio, noć mora umrijeti. Malnar je znao da sam ne može prekinuti tu noćnu moru, ali može probuditi dovoljno pojedinaca koji će probuditi druge pojedince i s vremenom noćna mora više neće biti naše kolektivno stanje svijesti.
   
   Bijedne i plitke duše nikad neće shvatiti veličinu jednog Malnara, a kamo li Ševe, ali oni koji su trebali shvatiti su shvatili, oni koji su imali oči su vidjeli, oni koji su imali uši su čuli. Malnar je otišao, ali njegov duh živi u svima onima kojima je bio okidač za osviješćenje i probuđenje, u svima kojima je skinuo veo "maye" sa očiju.
   
   Željko već sjedi sa Ševom, na beskrajnim poljima vječnih lovišta, pije mirogojček i čeka ostatak ekipe da i gore nastave sa svojim showom. Nek ti je vječna slava, predragi prijatelju, ona vrata što si otvorio više niko neće zatvoriti, hvala ti što smo imali čast da nas svojom sviješću "ozračiš" i čekaj nas, dolazimo uskoro!
   
   Kad prva zraka sunca pogodi auto-praonu
   i odbije se u spektru boja na moje lijepo lice
   ja vičem: "Dobro jutro Republiko Pešćenicu"
   a jadan, napaćeni narod odgovara:
   "Dobro jutro predsjedniče!"
   Pustim jednu suzu i kažem:
   "Ko vas jebe!"
   
   Ko te jebe predsjedniče!