Jutarnji list javlja da je u 63. godini života u rodnoj Baškoj Vodi umro poznati hadezeovski političar Jure Radić.

Jure Radić ostat će zapamćen kao direktor tvrtke IGH i kao jedan od najodgovornijih ljudi za gradnju novog Masleničkog mosta. 

Ovaj inžinjer građevine koji je magistirao mostogradnju u kolovozu postaje predstojnik Ureda predsjednika Hrvatske Franje tudžmana. Nedugo nakon što je imenovan na novu dužnost donosi odluku o preimenovanju vile Zagorje u Predsjedničke dvore tvrdeći pri tome kako je to u tradiciji hrvatskog naroda. U listopadu 1993. godine na Drugom Općem saboru HDZ-a predsjednik stranke Franjo Tuđman prijedlozima desne struje suprostavlja svog kandidata za glavnog tajnika stranke - Juru Radića, obrazlažući to riječima: Radić je za središnju politiku, temeljenu na kontinuitetu djelovanja stranke, ali i načelima kršćanske demokracije. Nakon toga Radić je izabran većinom glasova.

U listopadu 1994. godine postaje ministar obnove i razvitka u vladi Nikice Valentića. U javnosti je često apostrofiran dok je bio na dužnosti ministar obnove i razvitka. Novine su ga često sumnjičile da je sve značajnije građevinske radove povjeravao Konstruktor inženjeringu, tvrtki u vlasništvu svog vjenčanog kuma Željka Žderića. Na "meti" je bio i zbog redukcije električne energije u Dalmaciji 1993. godine; kada je, želeći se valjda obraniti od učestalih optužbi, izjavio: Iz razgovora s ljudima zaključio sam da im ne pada naročito teško što nema struje. Ljudi se na to jednostavnu priviknu.

Novine su ga često napadale i zbog gradnje Masleničkog mosta koji je trebao biti upotrebljiv i pri najvećem nevremenu, ali kada je sagrađen morao je biti zatvaran pri svakom jačem udaru vjetra. Ukratko: most je bio još manje funkcionalan od Starog mosta. U nizu brojnih poteza zbog kojih je kritiziran u javnosti spomenimo još samo onaj o potpisivanju ugovora s američkom tvrtkom Behtel o gradnji autoceste Zagreb-Dubrovnik preko susjedne Bosne i Hercegovine. I na kraju riječ-dvije o javnim priznanjima koje je primio: u socijalističkoj Jugoslaviji odlikovan je Ordenom rada, a u nezavisnoj Hrvatskoj nositelj je i Spomenice Domovinskog rata.

U listopadu 2006. godine imenovan je direktorom IGH, a prije toga bio je predsjednik Nadzornog odbora IGH.