Ivan Kušan, hrvatski književnik i prevoditelj, akademik, autor poznatih dječjih romana o dječaku Koku, preminuo je danas u 80. godini, priopćeno je iz Društva hrvatskih književnika (DHK).

Rođen 1933. u Sarajevu, Kušan od 1938. živi u Zagrebu, gdje se i školovao, te diplomirao i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti (ADU). Kao akademski slikar samostalno je izlagao dva puta, prevodio je s engleskog, francuskog i ruskog jezika, a radio je i kao redoviti profesor na ADU.

Radio je kao urednik na radio Zagrebu, u tjedniku "Telegram", časopisu "Most", uređivao je dječje časopise "Smib" i "Modru lastu", te u Školskoj knjizi i Znanju, bio je dramaturg u Zagreb-filmu, član Matice hrvatske i hrvatskoga PEN-a, te od 2002. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).

Autor je brojnih drama, priča i putopisa, romana i filmskih scenarija, te radio i televizijskih drama, a širom krugu čitatelja uglavnom je poznat po romanima za mlade u kojima se kao glavni lik pojavljuje dječak Koko - "Uzbuna na zelenom vrhu" (1956.), "Koko i duhovi" (1958.), "Zagonetni dječak" (1963.), "Koko u Parizu" (1972.) i drugi.

Napisao je i zbirke novela za djecu "Strašni kauboj", "Ljubav ili smrt", te "Koko u Kinu", a izniman je uspjeh postigao romanima "Domaća zadaća" i "Lažeš Melita". U obliku televizijskih serija ekranizirani su njegovi romani "Lažeš Melita" i "Zagonetni dječak" (pod naslovom "Operacija Barbarossa"), a 2011. autorov sin Danijel Kušan snimio je film po romanu "Koko i duhovi". Ove jeseni počelo je i snimanje filma po njegovu romanu "Zagonetni dječak".

Pisao je i za odrasle, zbirku novela "Trenutak unaprijed", roman "Razapet između" i "Zidom zazidani", objavljivao je prozu sa satiričko-političkim (roman "Toranj" i novele "Veliki dan") i erotskim podtekstom (erotski putopis "Prerušeni prosjak"), a autor je i prvog hrvatskog humorističnog povijesnog romana "Medvedgradski golubovi".

Djela su mu prevedena na više stranih jezika. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada, među kojima nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1998.