Doista, kako kaže sam slikar, što preostaje umjetniku u ovih proteklih godinu dana nego biti u atelijeru i slikati.

Umjetnik u svom atelijeru, okružen je brojnim novitetima, kombiniranim tehnikama na platnu (različitih formata i srednjih i velikih) i izvedbama na papiru, u središtu vlastitog svemira, u tišini vlastite oaze, obgrljen sjećanjima na mnoštvo ideja i zamisli koje još uvijek lebde ispod samoga stropa atelijera,poput jata ptica, u stalnom sučeljavanju s naslikanim i realiziranih djelima i neprekidnom promišljanju.

Novi ciklus nosi snažna apstraktna obilježja, razigrani, vibrantni odnosi obojanih ploha, uglavnom se raznoliko gibaju, tvoreći pomalo nakošeni svijet oslobođenosti, sve do trenutka njihova nastanka na platnu,prestanka,kraja suzdržanosti.

Trebotićev izraziti, energični a opet istodobno i tako blagi i osjećajni kolor i ovdje je vrlo uočljiv,to je kolor koji nosi optimizam.

Slikar gledajući i dodirujući novi ciklus slika, razmišlja o idućim potezima, o motivima koji su temelj njegova slikarstva, razmišlja o radosti stvaranja.

Naravno, slikar promatra i duboko doživljava okolinu,svijet iz središta svoga atelijera,kreirajući zapise o vremenu koja prolazi, a koje nastoji uvijek obrisati tragove postojanja, zato je važna umjetnost jer umjetnost je najsloženije sjećanje čovjeka.

Nekoliko sjajnih fotografije Pere Dragičevića izvrsno nam dočarava kreatorski, atelijerski prostor Matka Trebotića, umjetnika i njegov novi opus.