Gotovo je, napokon. Nacija može odahnuti, jer naše fudbalere više nećemo pobožno pratiti u stopu. Ukrajina je savladala Engleze i ide u dodatne kvalifikacije, a nama ostaje klanje oko mjesta koja će se za koji dan isprazniti.

Naime, teško je očekivati da Štimac i Mamić neće zabiti mačete u leđa Vlatka Markovića i poslati ga u mirovinu, iako je još neizvjesno želi li Štimac biti izbornik ili kalif na mjestu kalifa. Scenario iz noćne more bila bi podjela fotelja između dva glavna nogometna menadžera u Hrvatskoj, tj. Maminjo predsjednik nogometnog saveza a Štico izbornik.

Utakmica je, inače, bila dosadna do bola, puna napucavanja i natrčavanja, s tek dvije tri prave prilike na obje strane. Ševčenko je uspješno promašio penal u 14. minuti, kada je Green srušio ukrajinskog napadača i dobio izravni crveni karton (već se mogu čuti glasovi dežurnih teoretičara zavjera ...), no ipak su za par minuta uvalili više autogol nego gol i održali rezultat do kraja utakmice.

I tako, Slaven Bilić napokon može postati trener nekog nogometnog kluba u Engleskoj ili Njemačkoj, Marković posvetiti više pažnje rentanju svojih nekretnina u prvom bečkom becirku, a menadžeri u domaćim pivovarama psujući krenuti raditi nove planove za slijedeću godinu, jer Hrvati će Svjetsko prvenstvo gledati rekreativno .

Osim ako, naravno, Andora ne poludi i razbije Ukrajinu ...