Josip Botteri Dini, akademski slikar, istaknuti je suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, autor je impresivnog opusa, osobito se ističu sakralni motivi.

Umjetnik živi u svom svijetu.

-Umjetnik živi u svojem svijetu ideja. Umjetnička imaginacija je instrument, poput seizmografa koji bilježi crta krivulje koje registriraju trešnju zemlje. Umjetnik sam osluškuje te tajnovite duhovne silnice i prenosi ih bilježenjem na platnu ili u glini ili gravuri ili druge umjetničke tragove, u sve vrste umjetnosti.

Ti tragovi koje umjetnik ostavlja u umjetnosti, putopisi su duhovnosti i osjećajnosti, u kojima se događa umjetnički i duhovni svijet, u kojemu slutnje i viđenja, koja umjetnik umjetničkim sredstvima prevodi osobni doživljaj teme svojega djela. Ne mora nužno biti jasnog sadržaja i značenja,umjetničkog djela može biti i apstraktan, pa čak i l art pour lartistički.

Nikada ne smijemo zaboraviti da u umjetnosti sloboda nije samo deklarativna. Sloboda je najodlučniji pojam u stvaranju umjetnosti. Nikada u umjetnosti nikome umjetnik ne bi trebao ništa dugovati. Jer, umjetnik se rađa a i velikim besprekidnim radom se postaje. Bilo bi lijepo da umjetnik ostane jednostavan i ponizan jer sve što možemo nije od naše volje.

U duhu umjetnika, u njegovoj mašti, traje neprekidni stvaralački titraj. Slike se natječu, jedna za drugom kako bi zadobile prvenstvo nastupa i uprizorenja. Ta lijepa hrvatska riječ uprizorenje čini mi se veoma prikladna jer ostavlja svu spontanost i slobodu stvaranja i sve utjecaje i znanja i iskustva umjetniku da mu posluže u ostvarenju njegovog novog djela. Tom novom djelu umjetnik besprekidno teži i nastoji ga ostvariti i nemiran je dok ga ne ostvari. Takvo stanje duhovne napetosti možemo nazivati kreativnim nemirom.

Može li umjetnik ne biti umjetnikom?Može, ako osjeti da ga poziv zamara i da mu ponestaju ideje. Poznat je pojam"pjesničke smrti", koja se događa umjetnicima. I ne treba analizirati dalje razloge. To je duboko osobno, najintimnije pitanje.

U kršćanstvu je poznat Zaziv Duhu Svetomu, a glasi"Od nemara za nadahnuća Tvoja , Gospodine, oslobodi nas!" Mogu kazati da je ovaj zaziv moj moto i uzdah, također.

Kažu za našeg najvećeg umjetnika Ivana Meštrovića kako, kada ga je neki novinar intervjuirao, Majstor, Meštar, kako su zvali, nije ostavljao svoj kiparski alat i odgovarao je klešući na upite novinara.

Navodim primjer genija umjetnosti, koji je bio svjestan ograničenosti vremena, koje kao neprijatelj vreba, da bi nas zavarao. Umjetniku nikada nije dosta tog vremena. Vrijeme prolazi, snage se tope. Čovjeku je određen njegov tijek. Možda nam i smrt vreba iza bijelog platna ili čak sa platna?! Ona pjesnička smrt?!.

Dar umjetničke moći.

-Ali zahvaljujući Stvoritelju na daru umjetničke moći, idemo s nadom i vjerom prema istini i ljepoti, prema novom umjetničkom djelu. Ne težim dokazati neku posebnu moć, ali ipak mogu kazati kako želim, poput lijepog sna ostvarenje nove, skladne i snažne slike. Može biti ona tiha i mirna, i mirna i sjetna, ma čak i tmurna ali neka je živa, neka bude slika, moja slika!

Što je to"lijepo po sebi?" Što se nužno sviđa, bez usporedbe s nečim drugim i bez želje za posjedovanjem!,kako je to definirao Imanuel Kant. To je ono lijepo, zanosno lijepo što nastaje iskreno iz čistog doživljaja i viđenja umjetnika.

Možda su zapreke za ostvarenje lijepog po sebi, uvjeti koji sugeriraju naručitelji. Umjetnika napast vreba od njegove vlastite slike. Umjetnik ne bi trebao robovati niti vlastitom načinu rada, kako ne bi poflegao klišeu prepoznatljivosti svoga opusa.

Umjetnik se mora čuvati uhodanog postupka stvaranja. Smrt invencije vreba iz uhodanosti procesa stvaranja. Ponavljanje načina rada onemogućava očekivanu novost umjetničkog djela. Novost jest jedna od središnjih kvaliteta umjetničkog.

Stvarnost svijeta.

-Duh vremena? Stanje epohe? Čovječanstvo danas? Rat i mir?

Glad i razmetanje

Volja za moć

Nemoć slabih i nezaštićenih

Prezreni

Nadmeni

Gladni

Žedni

Pretili

Nezaštićeni

Siromašni

Potlačeni

Odbačeni

Zaboravljeni

Bolesni

Oholi

Zavidni

Bezosjećajni

Krvožedni

Osvetnici

Zlotvori

Razbojnici

Ubojice, zatornici

Civilacija čeka da se sve loše samo od sebe pročisti i da se razlivena rijeka sama vrati u kotito.

Civilizacija, što je to?! Narodi, kulture i nekulture. Pohlepe jednih prema imanju drugih. Možemo li živjeti u miru bez osvrtanja imjerenja, uspoređivanja s drugima?!

Svima nam vrijeme jednako curi. Lijepo piše na latinskome:"HODIE MIHI, CRAS TIBI!"

Danas meni, sutra tebi!

Kada bi tu barem mudrost shvatili!

Ljudska ograničenost, egzistencijalna, umna i emocionalna!, uprizorenje je svakome da smo konačni. Naša težnja za beskonačnim je prejaka, da bi bila obična uobrazilja!

U dubini duše zrcali se slika Stvoritelja i treperi nada vječnog života kao u jezeru kako se ogledaju mjesec i zvijezde.

Ljudske sposobnosti dolaze od Stvoritelja svega i svrhe svega. Sva ljudska bića i sve što čovjek može, dolazi iz Ljubavi Božje. Stvoritelju i Otkupitelju ljudi posvećujem sve što sam ostvario i što mogu. Želim da svi ljudi budu zahvalni Stvoritelju što su stvoreni i što jesu. Konačna svrha našeg života biti će ostvarena kada se nađemo pred Licem Božjim, kada ćemo gledati licem u lice ono što nam je u životu bila „Tajna vjere". Sveti pisac je zapisao:"KADA SE PONOVNO PROBUDIM, NAUŽIVAT ĆU SE POJAVE TVOJE GOSPODINE „-David, Psalmi.