Prije otprilike 66 milijuna godina, Zemlju je pogodio jedan od najrazornijih događaja u njenoj povijesti - udar divovskog asteroida u područje današnjeg poluotoka Yucatán u Meksiku. Ovaj događaj označio je kraj ere dinosaura i otvorio put evoluciji sisavaca, a time i konačno nastanku čovjeka.

Asteroid koji je pogodio Zemlju bio je promjera oko 10 do 15 kilometara. Putovao je brzinom od oko 20 kilometara u sekundi, a energija oslobođena pri udaru bila je ekvivalentna milijardama atomskih bombi bačenih na Hirošimu. Mjesto udara danas je poznato kao krater Chicxulub, promjera oko 180 kilometara i dubine više kilometara, i jedan je od najbolje očuvanih impaktnih kratera na Zemlji.

Sam trenutak udara bio je trenutačna katastrofa za sve oblike života u neposrednoj blizini. Udar je ispario stijene, stvorio vatrenu kuglu koja je zapalila šume na tisućama kilometara udaljenosti, a materijal izbačen u atmosferu pao je natrag na površinu poput užarenih kiša meteora. Toplina i vatra uništile su golema prostranstva biljnog i životinjskog svijeta gotovo trenutno.

Međutim, dalekosežnije posljedice bile su još razornije. Silina udara izbacila je ogromne količine prašine, sumpora i drugih čestica u atmosferu. Ove čestice blokirale su sunčevu svjetlost mjesecima ili čak godinama, uzrokujući dramatično sniženje globalnih temperatura - poznati „efekt nuklearne zime". Fotosinteza je gotovo potpuno stala, biljke su uginule, a lanci prehrane su se urušili. Veliki biljojedi ostali su bez hrane, a mesožderi bez plijena. Procjenjuje se da je izumrlo više od 75% svih tadašnjih vrsta, uključujući neleteće dinosaure.

Iako su dinosauri nestali, život se prilagodio. Manji organizmi, poput sisavaca, ptica i nekih vrsta riba i vodozemaca, uspjeli su preživjeti zahvaljujući manjim prehrambenim potrebama i sposobnosti prilagodbe novim, surovim uvjetima. Nakon udara otvorio se evolucijski prostor za razvoj sisavaca koji su, oslobođeni konkurencije velikih gmazova, zauzeli nove ekološke niše. Tijekom milijuna godina sisavci su se razvijali i diverzificirali, što je na kraju dovelo do pojave prvih primata, a zatim i čovjeka.

Krater Chicxulub i danas je predmet intenzivnog znanstvenog istraživanja. Geolozi, paleontolozi i klimatski znanstvenici proučavaju strukturu kratera, slojeve stijena i fosilne zapise kako bi bolje razumjeli mehanizme koji su doveli do masovnog izumiranja. Otkriveni su i tragovi požara, čađe i iridija - elementa rijetkog na Zemlji, ali uobičajenog u asteroidima, što dodatno potvrđuje teoriju udara.

Udar asteroida u Yucatán podsjeća nas koliko je naš planet osjetljiv na vanjske kozmičke prijetnje. Danas se provode brojne misije i programi praćenja objekata u blizini Zemlje (NEO - Near Earth Objects) kako bi se na vrijeme otkrili potencijalno opasni asteroidi. Iako je vjerojatnost ponovnog udara ovakvih razmjera mala, svijest o posljedicama podsjeća nas da ne smijemo zanemariti svemirske opasnosti.

Ovaj događaj zauvijek je promijenio tijek evolucije na Zemlji, dokazavši da su kataklizme često ključni pokretači velikih promjena u povijesti života. Udar asteroida u Yucatán ostaje jedno od najdramatičnijih poglavlja u geološkoj i biološkoj povijesti našeg planeta.