Vera Göttlicher ne izgleda kao da je pod stresom, dok sjedi na travnjaku ispred zgrade sveučilišta. Sunce sije, sve miriši na ljeto i na zaštitnu kremu za sunčanje. "Danas sam došla samo zbog ove livade", kaže ona. Danas nema predavanja i ova studentica pedagogije uživa u slobodnom vremenu. Potpuno opuštena ipak nije jer za dva nepuna mjeseca počinju ispitni rokovi.

Sve ovisi o motivaciji

Veri su 22 godine i ide na zadnja predavanja drugog semestra. Prisjeća se ispitnih rokova od prije pola godine. Tada je u roku od dva tjedna morala polagati pet pismenih ispita. "Prije toga sam skoro dva mjeseca svakodnevno učila. Od jutra do mraka", kaže ona. Da bi uspjela obraditi svo gradivo, za svaki si je ispit dala po tjedan dana vremena, a pripremala se prema planu kojeg si je sama sastavila. "Da sam tako učila za školu, vjrojatno bih maturu položila s najboljom ocjenom", kaže ova studentica. "Na sveučilštu mi je taj rad dostajao tek za osrednju ocjenu".

Zapravo je Vera Götlicher u ovom slučaju sve napravila kako treba. Počela je na vrijeme i u radu je slijedila određenu strukturu. Svejedno, nije zadovoljna. Dorothei Elsner iz Studentskog savjetovališta pri Sveučilištu u Bonnu dobro su poznati problemi studenata uoči studentskih rokova. Nalaze se pod ogromnim pritiskom jer im završna ocjena ovisi o svakom ispitu. Dorothea Elsner pomaže tako što organizira tečajeve učinkovitog čitanja te organizacije vremena, i savjetuje studente izložene stresu kako mogu bolje učiti.

Izbjegavati kampanjsko učenje

Vrijeme kojeg studenti provedu sjedeći za knjigom nije odlučujući faktor. Važnije je - kako uče. To je pokazalo i najnovije istraživanje hamburškog pedagoga Rolfa Schulmeistera. Tri je godine ovaj umirovljeni sveučilišni profesor pratio na stotine studenata i bilježio s kakvim su uspjehom polagali ispite. "Nije odlučujuće koliko grijete stolicu", kaže Schulmeister. "Za učenje je važna motivacija". Onaj tko uči kontinuirano, koncentrirano i po nekoj određenoj strukturi, i pri tome redovito radi pauze, u pravilu dobiva najbolje ocjene".

Svaki student ipak mora sam prepoznati u kojoj mjeri može koncentrirano raditi. Student ekonomije Alexander Schreck na primjer najradije uči u kafiću sveučilišne knjižnice. Tišinu koja vlada u samoj knjižnici ne može podnijeti. "Tad mi smeta svaki pa i najmanji zvuk". U kafiću je doduše bučnije, ali ujednačena razina buke Alexanderu se čini ugodnom.

Individualna pomoć pri učenju

On sluša predavanja drugog semestra svog Masters studija. Alexander u svoj studij investira najmanje osam sati dnevno, odlazi na predavanja i seminare ili sjedi za knjigom. No samog sebe ne bi opisao kao "studenta za primjer". Još dok je polagao ispite za razinu Bacheleor, naučio je da se isplati kontinuirano učiti. "Kad tek kratko pred ispit usvajate materijal, nemate dosta vremena uvidjeti jeste li sve razumjeli ili ne".

No kako će učiti svaki pojedini student, to ne ovisi samo o volji i navikama pojedinca već i o vrsti studija. Na studiju ekonomije važno je uvježbavati zadatke, kaže Alexaneder. Na pravu ili na medicini studenti moraju puno toga naučiti napamet, dok je kod humanističkih znanosti važno reflektivno razmišljanje.

Rolf Schulmeister zagovara uvođenje promjena u organizaciju predavanja na visokoškolskim ustanovama: "Više bi studenata bilo uspješno kad ne bi morali u jednom tjednu pohađati toliko različitih predavanja". On smatra da bi bilo bolje kad bi se u određenom vremenskom roku organizirala tematski povezana predavanja i odmah potom s njima u vezi organizirao ispit.

Johanna Düren pohađa predavanja na Latinskoameričkim studijima i tvrdi da njoj pomaže tehnika zapisivanja na kartice. Na njima bilježi teme predavanja, odnosno samo njihove ključne točke. Te kartice može sa sobom ponijeti bilo kamo a opetovano zapisivanje pomaže joj da lakše zapamti gradivo. Uz to, njene kartice moraju biti u boji: "Mama mi je jednom rekla da čovjek bolje zapamti gradivo kad su natuknice zapisane na kartici koja nije bijela nego žuta", priča Johanna. Njoj to vjerovanje očito ulijeva povjerenje

.