Na putu Bihać- Bosanska Otoka- Bužim- Velika Kladuša nalazi se na stotine migranata koji ni sami ne znaju kamo će. Neki od njih se u grupama odmaraju u hladovini, neki pješače. U različitim pravcima. Problemi u Bihaću, odnosno sprovođenje iz grada, za njih znači put prema Velikoj Kladuši. Jedan od njih je Muhamed iz Pakistana koji s grupom od desetak jedva punoljenih mladića ide prema Velikoj Kladuši, ne bi li se uspio dokopati Hrvatske i dalje kako kaže, Italije.

Deset tisuća

"Loše. Loše. Sve je loše. Nemamo više ni novca, bili smo u jednoj napuštenoj kući u Bihaću, policija je došla jedno jutro i pokupila nas i odvezla u kamp kod Bihaća. Tu smo bili par dana i krenuli sada prema granici, u Kladušu. Kažu da je gore lakše preći. Putujem više od godinu dana, neki moji prijatelji su ranije uspjeli preći. Nadam se da ću i ja", priča Muhamed, koji je samo nekoliko dana prije odluke Kriznog stožera o zabrani ulaska migranata, ušao u Unsko- sanski kanton. "Čujemo se s našima, kažu da su vraćeni, neki u Tuzlu, neki u Sarajevo. Mi želimo samo otići dalje".

Neslužbene procjene govore da je na prostoru USK desetak tisuća migranata od čega se tek trećina nalazi u kampovima. Prihvatni centar Bira u Bihaću  je pred zatvaranjem.Znači li to da će sva koncentracija i pritisak migranata biti prebačen u Veliku Kladušu, s obzirom ne to da se radi o mjestu koje je gotovo s tri strane omeđeno hrvatskom granicom i kao takvo pogodno za prijelaz. Dio ih se već nalazi u prihvatnom centru Miral ali je veliki broj njih u gradu i okolini, grupiran i spreman za polazak. Ali Abdul i Zeno Farisol putuju godinu i pol iz Togoa u Africi. Zbog, kako tvrde, tamošnjeg režima, krenuli su u Francusku, dijelom i zbog činjenice da je u Togu francuski službeni jezik.

"Da, daleko je. Iz Gane smo zrakoplovom stigli u Tursku, iz Turske u Grčku i dalje preko Srbije stigli ovdje.  To je bila naša ruta. Morali smo otići iz naše zemlje, teška je situacija, ja sam igrao nogomet ali jedini način da uspijete je da igrate za tim koji kontrolira država a ja to ne želim. Nema posla, nema ničeg. Prosvjedi koji se održavaju  ovdje svaku večer zbog nas ispred Mirala, to se kod nas ne bi moglo nikada dogoditi. Svi bi završili u zatvoru", kaže Zeno, na što se nadovezuje njegov sunarodnjak Ali.

Koliko lud moraš biti da stvaraš probleme

"Situacija je vrlo teška u našoj zemlji ali mi ne želimo stvarati probleme ovdje. Upravo zbog toga što je situaciija tako teška kod nas a ljudi su ovdje dobri, koliko lud moraš biti da stvaraš problem, da kradeš, da pališ. Bježimo iz svojih zemalja jer imamo probleme, nemamo mir, ljudska prava se krše, a sada da stvaramo ovdje probleme. Nije to dobro", kaže Ali koji se zajedno sa Zenom sprema za četvrti pokušaj prelaska prema Hrvatskoj.

Stanovnici koji žive u općinama koje su na međuentitetskoj liniji razgraničenja uznemireni su postavljanem policijskih punktova između entiteta. Neki od njih kažu da ih sve podsjeća na početak rata i postavljanje barikada.

"Nije ovo  dobro. Što ti je? Vidiš što rade. Izbišmo se između sebe zbog migranata koji dolaze od ne znam ni ja odakle. Umjesto da sjednu i dogovore se. Nije ni nama lako. Tri godine se borimo s ovim, ljudima provaljuju u kuće. Ovdje je još i dobro ali gore u Kladuši imaš pola kuća praznih, svi su većinom vani, migranti provaljuju. Nije to šzo provaljuju, nego i unište. Ništa to ne valja, ne sviđa mi se ovo. Samo barikade fale", kaže Faruk iz Bosanske Otoke, gdje se nalazi jedan od policijskih punktova koji kontroliraju vozila a migrate vraćaju nazad, iako se oni po sporednim putevima i kroz šumu probijaju do Bihaća i Kladuše.

Radimo sve da

Oni koji ostanu pod vedrim nebom, a takvih je pretpostavlja se oko sedam tisućaa, dobiju kakvu-takvu pomoć, od Crvenog križa ili neke od međunarodnih organizacija koje rade na ovom problemu. Jedna od njih je Danski savjet za izbjeglice u BiH. Poručuju za DW, da daju sve od sebe kako bi pomogli migrantima.

"Nismo još zabilježili porast broja ljudi na linijama razgraničenja s Unsko-sanskim kantonom. Međutim, u partnerstvu s Crvenim križem FBiH spremni smo pružiti pomoć preko mobilnih timova osobama koje se mogu naći na ulaznim točkama u USK, posebno obiteljima i maloljetnicima, te koje mogu imati potrebu za hitnom pomoći - uključujući i upućivanje na liječenje u zdravstvene ustanove. Nedavne odluke dužnosnika Unsko-sanskog kantona još dozvoljavaju prijevoz I zbrinjavanje medicinskih slučajeva", kaže za DW Nicola Bay, direktor Danskog savjeta za izbjeglice u BiH. 

Nitko ne želi kontrole između entiteta

Ipak, nekoliko dana nakon najave prosvjeda u Bihaću, koji bi trebali biti održani 29. kolovoza, nema odgovora državnih vlasti. Stavovi iz Republike Srpske ostaju isti- kampova na teritoriji ovog entiteta neće biti a migranti će se ili prebacivati organizirano u USK ili vraćati na teritoriju Federacije BiH.

Bez jasne strategije

S druge strane, hrvatski član Predsjedništva BiH, Željko Komšić poručuje da je problem istočna granica sa Srbijom i da je RS odgovorna za ulazak migranata. Treći član Predsjedništva, Šefik Džaferović diplomatski odgovara da se mora hitno pronaći strategija.

Međutim, strategije nema, Predsjedništvo BiH ima tri stava oko ovog pitanja, Savjet ministara gotovo da se proglasio nenadležnim  a ministar sigurnosti, Selmo Cikotić poručuje da su pojačane kontrole na istočnoj granici i da očekuje bolju situaciju. Za to vrijeme ostaje izjava njegovog prethodnika Fahrudina Radončića, koja je u ovih nekoliko godina migrantskke krize bila možda i jedina konkretna.

"Nemamo novca da primimo toliki broj ljudi koji nisu došli u BiH da tu ostanu, nego žele u EU. Zemlje EU-a su se do sada ponašale tako kako su se ponašale, vjerojatno i krivnjom domaćih vlasti, jer nitko im nije imao hrabrosti reći u lice. Nemojte nam držati lekcije o humanosti. Ako ste tako humani napravite centre kod sebe, a mi ćemo im omogućiti da čim uđu u BiH, najčistijim vlakovima i autobusima dođu do vas", rekao je Radončić