Ponekad je dobro naglo otrgnuti flaster. A povlačenjem iz očito već dogovorene zajedničke izjave na završetku sastanka G7 u posljednjem trenutku - i to preko Twittera iz zrakoplova na putu u Singapur - Trump je učinio baš to. U svojoj objavi na ovoj društvenoj mreži on je optužio premijera Kanade Justina Trudeaua za licemjerne navode na tiskovnoj konferenciji i rekao kako je uputio američke delegate da ne potpiše zajedničku izjavu.

Ovo, međutim, nije prvi put da se Trump povlači iz nekog već postignutog sporazuma. On je, zapravo, majstor u tome. Zahvaljujući njemu se SAD povukao iz pariškog sporazuma o klimi, iz nuklearnog sporazuma oko Irana, iz Transpacifičkog partnerstva i UNESCO-a - to su samo neki primjeri. I u usporedbi sa sporazumima poput onog oko iranskog nuklearnog programa, direktne posljedice su ovoga puta male s obzirom da se radi o dokumentu koji je općenit i nije obvezujući. Ali simbolička šteta je ogromna. To bi bilo prvi put u povijesti da se zemlje skupine G7 nisu uspjele dogovoriti oko zajedničke izjave.

Cilj - unijeti razdor

Uvjereni protekcionist Donald Trump je naime u kratkom vremenu u kojem je bio na summitu jasno dao na znanje da štogod stajalo u završnoj izjavi, on nema namjeru odustati od svoje radikalne politike "America First" koja je duboko podijelila i Sjedinjene Države i njezine saveznike.Ali možda je bolje tako nego da se jednim dokumentom pokuša prikriti fundamentalni razdor koji se zapravo ne može prikriti. Jer, nastup Donalda Trumpa u Quebecu još je jednom jasno pokazao koliko on drži do najbliskijih saveznika Amerike i postratnog međunarodnog poretka u čijoj je izgradnji i Washington sudjelovao: nimalo. Štoviše, on ga aktivno pokušava rasturiti i minirati. Zajednička izjava bi samo ublažila taj dojam jer u njoj stoji da svi potpisnici "dijele vjeru u slobodnu, fer i obostrano korisnu trgovinu" te da obećavaju da će se boriti protiv protekcionizma. A to jednostavno nije istina.

Prezir prema G7

Da SAD nije potpisao sporazum o klimi, dijelove koji se odnose na smanjenje plastike, dokaz je kontinuiranog razdora između Amerike i njezinih saveznika. I kakav god da je slabašni kompromis bio postignut na ovom sastanku, on za predsjednika poput Donalda Trumpa ne bi imao nikakvu praktičnu vrijednost. Očekivati bilo što drugo od ovog sastanka ili Trumpa bila je iluzija. Trumpov prezir prema G7 bio je opipljiv. Činilo se da je on izlet u Quebec vidio kao kratki intermezzo s partnerima koji ga živciraju prije nego što će krenuti u puno važniju mirovnu misiju u Singapuru.

Prijedlogom da bi se Rusija, koja je isključena iz ove skupine svjetskih "teškaša" nakon aneksije Krima, trebala vratiti u ovaj krug moćnika minirao je summit i prije nego što je ovaj počeo. A kada je konačno stigao na njega - zakasnio je i otišao ranije. Ali ne prije nego što je u svom tipičnom stilu, na improviziranoj press-konferenciji još jednom udario po medijima, prijetio partnerima obustavom trgovine, hvalio svoju politiku jačanja američkog gospodarstva i obrušio se na svog prethodnika Baracka Obamu. Osim toga, ponovio je i svoje mišljenje da bi Rusija trebala ponovno sudjelovati na ovim sastancima, što je bila otvorena provokacija upućena na adresu ostalih lidera koji su, s iznimkom Italije, već ranije javno odbacili ovaj prijedlog.

"Bomba" o bescarinskoj zoni

I na koncu je Trump, čovjek čija su jedina duboka politička uvjerenja sirovi protekcionizam i bjesomučne kampanje protiv useljenika, bacio još jednu "bombu" iznenadivši sve svojim prijedlogom da G7 postane bescarinska zona. To je ostavilo njegove partnere u Kanadi s pitanjima što je time pjesnik htio reći i je li ono što je rekao mislio ozbiljno. Ako ćemo se voditi lekcijama iz prošlosti, to ne bi trebalo značiti puno.

Trumpova retorika "tough guya" bila je potkrijepljena s nekoliko slika koje govore više od riječi: na jednoj je sjedio, prekriženih ruku, smješkajući se njemačkoj kancelarki Merkel i francuskom predsjedniku Macronu koji su stajali iza stola i izgledali kao da ga nastoje uvjeriti u nešto. Na drugoj slici se vidi kako upada sa zakašnjenjem na doručak lidera s radnom temom jednakosti među spolovima a Merkel i šefica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde ga gledaju prijekorno.

Ali važno je naglasiti da sve to - ni Trumpove riječi ni njegovi postupci - nisu ništa novo. To je jednostavno bila još jedna tipična predstava, samo ovoga puta ne u SAD-u, već u susjednoj Kanadi. Krajnje je vrijeme da se naviknemo na činjenicu da se odnosi između Donalda Trumpa i njegovih partnera neće popraviti. On stvarno vjeruje ono što je još jednom ponovio u Quebecu - da su se Sjedinjene Države desetljećima iskorištavale i da će se to sada prekinuti.