Kada mu krene, Donald Trump zna biti majstor trenutka. Kad je u predizbornoj kampanji pozivao na MAGA (Make America Great Again) i onda samo par tjedana nakon inauguracije održao govor koji je barem dijelom bio pomirljiv, tu je pogodio patetičan, ali ipak dostojanstven ton koji se mogao dojmiti slušatelja. Točnije, barem dok govor još traje, dakle u minutama dok se predsjednik još pokazuje u pomirljivom svjetlu.

Naravno, djelotvornost tek donekle ima neki duži rok. Jer iz prethodnih govora poznajemo i drugog Trumpa, sa mnogo manje velikodušnih izjava koji onda stoje u napetosti sa kasnije objavljenom širokogrudnošću.

Slično se dogodilo i sa govorom o islamu koji se nestrpljivo očekivao.

Pozornica je bila impozantna: bili su okupljeni politički vladari arapskog svijeta, dakle oni koji odlučuju kojim putom će ići Bliski istok.

Samo stanovništvo, za razliku od govora Obame u Sveučilištu Kaira 2009., tu nije bilo pozvano.

Umjetnost pristojnosti

Konstruktivno je zvučalo i Trumpovo jamstvo kako SAD ne žele ljudima govoriti kako da žive i što da vjeruju. A i poziv odgovornima u arapskom svijetu da i sami budu aktivni protiv islamističkih ekstremista je bio izrečen u pristojnom pa tako onda i u primjerenom tonu.Pred okupljenima u Rijadu, Trump je rekao mnogo toga ispravnog, makar je i ovaj puta njegov pomirljivi ton bio u kontrastu prema njegovim ranijim intervencijama, na primjer pokušaju da građanima šest muslimanskih zemalja zabrani ulazak u SAD. U raspravi oko te zabrane se od Trumpa čulo nešto sasvim drugo nego što je sad govorio u Rijadu. Tamo se pokazao velikodušno: nasilje na Bliskom istoku "nije borba različitih vjera", nego se mnogo prije tu radi o borbi "barbarskih kriminalaca" i "pristojnih ljudi svih vjera."

Ipak, nakon i takvog govora je ostala nelagoda.

I to zato jer ne pristaje baš uz druge izjave koje su se čule od Trumpa za vrijeme upravo ovog puta. Tako je povodom golemog posla prodaje oružja Saudijskoj Arabiji - volumen: 110 milijardi dolara - to veličao kao "prekrasnu vojnu opremu" i o "veličanstvenoj sigurnosti" koje će jamčiti to oružje.

Te riječi bi u ušima Jemenaca, čija je zemlja upletena u podjednako brutalan kao i kukavički rat iz zraka sa Saudijskom Arabijom - lako mogle zvučati kao uvreda. I što mogu misliti Egipćani koji su suočeni sa svojom državom koja sve više baca kroz prozor baš sve standarde ljudskih prava kada Trump hvali Egipat da stvara "veoma snažnu" sigurnost u zemlji? Baš kao da nema nikakvih političkih, ekonomskih i pravnih nepravilnosti i nedaća iz kojih se u Egiptu upravo i stvara plodno tlo za džihadiste?

Nelagoda zbog neizgovorenog

Utoliko i ovaj govor otkriva mračnu stranu Trumpove strasti iskoristiti trenutak koji mu se ukazuje: predsjednik je toliko zaokupljen jednim mjestom i ovim trenutkom da mu tek rijetko na pamet dolaze i druga očišta. Teško stanje sa ljudskim pravima u Saudijskoj Arabiji i djelom pretjerana panika Kraljevstva pred Iranom - sve su to očišta koja malo pridonose "veličanstvenoj sigurnosti", da se izrazimo veoma suzdržano. Ipak je barem naznačio kritiku saudijskih institucija koje milijardama dolara od nafte troše na promociju vahabizma i ekstremnog islama.

Većina što je Trump rekao u svom govoru je bilo točno i logično. Sa olakšanjem se prihvatilo i da Trump govori o "islamističkom", a ne o "islamskom" ekstremizmu. Nisu svi vjerovali da je ovaj predsjednik uopće sposoban činiti razliku. Utoliko se manje može shvatiti da je najvažnije stvari jednostavno ostavio pod tepihom. Iz govora se nešto moglo naučiti. Ali je govor i tek donekle dao do znanja - što mu je cilj.