Američki predsjednik Donald Trump je bio posve jasan: SAD uvodi carinu po stopi od 25% na čelik i 10% na aluminij. „Mi ćemo uvesti te stope sljedećeg tjedna", a one će biti na snazi „dugo vremena", izjavio je američki predsjednik. Isto tako, na Twitteru se požalio kako država, američke kompanije i njihovi radnici više neće trpjeti da ih se uništava „nepoštenom trgovinom i lošom politikom":

Gotovo odmah nakon što je to objavljeno, počeo je pad vrijednosti na svjetskim burzama: i na Wall Streetu je Dow Jones pao za 1,7%, južnokorejski indeks Seng za 1,5%, japanski Nikkei 2,5%. Jer naravno tu je riječ i o proizvodima od čelika i aluminija kao što su na primjer automobil. Tako je i Toyota dala objaviti kako će ova carina „bitno" oštetiti proizvođače automobila jer će značiti i više cijene automobila za američke kupce.

Protumjere su već spremne

No svijet novca još više brine što je gotovo nemoguće da ove Trumpove carine ostanu bez protumjera drugih zemalja. Mada je Kina razmjerno mirno uzela na znanje ovu američku mjeru, ipak je dala objaviti kako „razmišlja" o ograničavanju uvoza soje iz SAD-a.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je bio još konkretniji: „Mi nećemo skrštenih ruku promatrati kako naša industrija biva pogođena nepoštenim mjerama koje će ugroziti na tisuće radnih mjesta u Europi." EK će već u sljedećim danima izraditi prijedlog i to u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije WTO. „EU će odlučiti i primjereno reagirati kako bi zaštitio svoje interese."

Jer u svijetu nitko baš ne razumije posljednju rečenicu Trumpove poruke kako SAD želi „slobodnu, poštenu i pametnu (Smart) trgovinu!" - posljednje pisano velikim slovima. Može biti ili „slobodne trgovine" ili carina koje se povrh toga i protive dogovorima u WTO-u. Utoliko i Europska unija ne razmišlja samo o protumjerama, nego i europska povjerenica za trgovinu Cecilia Malmström najavljuje mogućnost tužbe pred Svjetskom trgovinskom organizacijom.

Neminovna lančana reakcija na posve druge sektore

Kada je riječ o europskim protumjerama, Juncker tu nije želio biti konkretan. To bi moglo biti svašta, od nameta na uvoz američkih motocikala Harley Davidson i američkog burbona pa do nameta na američki krumpir i rajčicu - drugim riječima, na kečap i čips poznatih američkih proizvođača.

Jer posve je očito kako bi te carine na čelik i aluminij kobno utjecale i na posve druge gospodarske grane i čitav taj trgovački rat bi uzrokovao posljedice koje se teško mogu i predvidjeti. Zato i čelnica MMF-a Christine Lagarde poziva na smirivanje strasti, ali i upozorava Kinu da bi doista trebala smanjiti svoje prevelike kapacitete čelične industrije.

Već kod čelika, europsko udruženje proizvođača Eurofer procjenjuje kako će te američke carine dovesti do drastičnog pada europskog izvoza u SAD, prve procjene govore o minusu od 50% ili čak više. S druge strane, makar američki ministar trgovine Wilbur Ross tvrdi kako je Washington mogao birati jedino između uvođenja carina ili određivanja uvoznih kvota za zemlje poput Kine, Meksika, Južne Koreje ili Rusije kako bi spasio radna mjesta u američkoj industriji, druge američke studije govore kako će takva mjera zapravo jedva išta pomoći američkim radnicima.

U studiji American Economic Association se konstatira kako je doista u američkoj industriji čelika između 1962. do 2005. nestalo tri četvrtine tamošnjih radnih mjesta, a taj trend se nastavio i nakon toga. No produktivnost u tom sektoru se po svakom radniku povećala za pet puta: „Zbog toga, čak i ako bi mjere zaštite domaćeg tržišta mogle dovesti do povećane proizvodnje, povećanje broja zaposlenih bi moglo biti daleko manje nego se mnogi nadaju", piše u studiji koju objavljuje EconoFact