I dok je podvig tada osvojio srca i umove milijuna ljudi koji su pratili slijetanje, već samo nekoliko godina kasnije pojavile su se tvrdnje kako je cijeli projekt izmišljen. 1974. izašla je prva knjiga u kojoj se tvrdilo kako je slijetanje na Mjesec velika prijevara, a od tada stotine teoretičara zavjere sukobljava svoje argumente s onima koji drže drugu stranu. Koji su argumenti potonjih?

SSSR nije opovrgao

U doba Hladnog rata, dobivanje svemirske utrke značilo je jak vjetar u leđa dvjema suparnicama. S obzirom na to, da je postojao bilo kakav dokaz kojim bi SSSR mogao osporiti SAD, definitivno bi ga pronašao i to učinio. Politička šteta koju bi Sovjeti takvim potezom mogli nanijeti Amerikancima bila bi ogromna. S obzirom na neuspjeh Sovjeta nakon Kubanske krize 1962., bilo kakva mogućnost kojom bi mogli nanijeti štetu SAD-u bila bi objeručke prihvaćena. No, ipak ni 40 godina nakon tog događaja, nitko iz SSSR-a nije podastrijeo dokaze kojima bi se opovrgnulo slijetanje na Mjesec. Neki teoretičari sugeriraju kako su i Sovjeti također bili uključeni u prijevaru, ali ako se uzmu u obzir tenzije koje su tada postojale među dvjema zemljama, to je doista malo vjerojatno.

Brojne fotografije

Mnoge debate su pokrenute, i mnogo prašine je podignuto oko fotografija koje prikazuju površinu Mjeseca i astronaute na njoj. Mnogo je rečeno i o izvorima svjetlosti, čudnim sjenama itd., ali sve je to bazirano na tome kako se svjetlost ponaša na Zemlji. Mjesec nema atmosferu, te je refleksija i lomljenje bitno drugačije. Talasanje na mjesečevoj površini također ima utjecaj na sjene. Nedostatak zvijezda se također navodi kao kontraargument, ali kamere su bile podešene za sunčevu svjetlost, te ionako ne bi mogle snimiti zvijezde. Velik broj fotografija koje su snimljene, te nedostatak bilo kakvih ozbiljnijih argumenata osim slabih prigovora od koji su svi demistificirani, ide u prilog činjenici da je čovjek doista sletio na Mjesec.

Uzorcima stijena dokazano je nezemaljsko porijeklo

Apollo program je, u misijama od 11 do 17, sakupio 382 kg mjesečevih stijena, koje su donešene na Zemlju na analizu. Bilo koji znanstvenik koji je proučavao stijene prihvatio je činjenicu da one nisu zemaljskog porijekla, a ne postoji niti jedan potvrđeni znanstveni rad koji bi to opovrgao. Mjesečeve stijene imaju specifičnu geološku strukturu koja se razlikuje od stijena na Zemlji i drugim svemirskim tijelima. Optužbe da su uzorci došli sa mjesečevih meteorita ne stoje. Naime, prvi takav meteorit je otkriven tek nakon 1980., a sve do sada, sakupljeno je samo 30 kg stijena iz ovog izvora.

Nitko "iznutra" nije opovrgao

Zanimljivo je da od svih ljudi koji su tvrdili da je slijetanje na Mjesec lažirano, nitko nije bio direktno uključen u projekt. Kao što navodi dr. James Longuski, profesor aeronautike, sama veličina projekta i broj ljudi koji su u njega bili uključeni, čini nemogućim vjerojatnost da svi šute. Tijekom trajanja Apollo projekta, procjenjuje se da je na njemu radilo preko 400,000 ljudi, što je ekvivalent malog grada. Vjerojatnost da su svi od njih odlučili šutjeti više od 40 godina, a ne podastrijeti bilo kakav dokaz ili memoar, vrlo je malena. Netko tko posjeduje činjenicu da je cijeli projekt lažiran, sigurno bi do sada to pokušao kapitalizirati.

Ponovilo se opet, i opet, i opet

Kako je Charlie Duke, astronaut u Apollo 16 misiji rekao: "Bili smo na Mjesecu devet puta. Zbog čega bi to lažirali toliko puta?" Ovo je relevantno pitanje, i ukoliko želite nešto lažirati, logičnije je da to učinite samo jednom, nego da ponavljate laž idućih nekoliko godina i tako umanjite šanse da ostanete neotkriveni. Prije ili kasnije netko bi primijetio pogrešku i raskrinkao vas. Sa šest odvojenih Apollo misija koje su stigle na Mjesec, i brojnim mjesečevim šetnjama, čini se kao prilično neozbiljno organizirana prijevara, koja bi koštala milijune, ako ne i milijarde dolara.