Danas, 6. lipnja u 12 sati na Markovu trgu, na zagrebačkom Gornjem gradu, održat će se prosvjed podrške premlaćenom novinaru Jutarnjeg lista Dušanu Miljušu, ali i svim njegovim kolegama koje je zadesila slična sudbina.

Organizator prosvjeda, novinar Novog lista Ladislav Tomičić i društvena analitičarka Vesna Kesić objašnjavaju koliko hrvatskom novinarstvu šteti što organizirani kriminal bez posljedica brutalno napada novinare i mogu li se građani Hrvatske uistinu u svojoj zemlji osjećati sigurno.

Ladislav Tomičić, organizator prosvjeda

Brutalno premlaćivanje Miljuša svakako će utjecati na budući rad novinara koji se bave temama organiziranog kriminala. Pouzdano znam da mojim kolegama koji dolaze u doticaj s takvim temama nikada nije bilo svejedno, a nakon ovog slučaja bit će im još i manje, u strahu su. Užasno je raditi u uvjetima kada znaš da te policija ne može zaštititi, odnosno da niti jedan napadač nije izveden na sud.

Stalno slušamo da je ovdje riječ o organiziranom kriminalu koji povezuje kriminalce i političare, a nikada još u Hrvatskoj nije imenovan niti jedan političar koji je povezan s kriminalcima. Tko su ti političari koji štite kriminalce? Hoćemo li ikada doznati njihova imena? Mi novinari ne zahtijevamo od države zaštitu samo zbog nas. Zahtijevamo je zbog svih građana! Tko se više u ovoj državi može osjećati sigurno? Upravo je tragikomična i cinična ona izjava Milana Bandića da se u Zagrebu sigurnost piše s velikim S. 

Vesna Kesić, nezavisna novinarka

Hrvatskoj nedostaje, nasušno treba hrabrih ljudi i novinara poput Dušana Miljuša, a to kako je on prošao neće nimalo stimulirati one koji se spremaju, poput njega, raditi na razotkrivanju organiziranog kriminala.

Još će manje stimulativno djelovati cinična izjava ravnatelja policije Marijana Benka u emisiji ‘Otvoreno’, gdje govori da policija vrlo rijetko uspjeva riješiti slučajeve napada na novinare.

Čuti takvu izjavu od ravnatelja policije zahtijeva, po meni, odmah ispitati profesionalnost i odlučnost dotičnog ravnatelja u sukobljavanju s organiziranim kriminalom za što je, osim sposobnog ravnatelja, potrebno i očistiti cijelu policiju od svih veza s podzemljem, kao i političku klasu i sudstvo. Organizirani kriminal svagdje je teško iskorjenjiv, ali u ostalim europskim državama, pa čak i u Italiji, pokazuju se rezultati napora policije i državnika u suprotstavljanju mafiji.

Brutalno premlaćivanje novinara i neotkrivanje počinitelja svrstavaju Hrvatsku u visokorizične zemlje. Tamo gdje nisu sigurni novinari koji pišu o organiziranom kriminalu, još su manje od njih sigurni građani.