Još od 8. travnja se vode pregovori SAD-a i Irana o okonačnju rata, ali pregovori se nisu pomakli preko razine razgovora preko posrednika.

Američki predsjednik Donald Trump kao razlog tome vidi kaos u samom Iranu: „Iran ima velikih poteškoća oko toga da uopće prizna tko mu je zapravo vođa", napisao je prošlog četvrtka (23.4.) na društvenoj mreži Truth Social. Postoji borba za vlast između „hardlinera" i „umjerenih, koji uopće nisu tako umjereni, ali se njihov utjecaj širi".

Istoga dana su američki mediji javili i o planovima za napade na pojedine iranske dužnosnike koji navodno potkopavaju pregovore. Na samome vrhu tog popisa bi bio Ahmad Vahidi, zapovjednik Iranske revolucionarne garde.

Ahmad Vahidi, zapovjednik Iranske revolucionarne garde

68-godišnji Ahmad Vahidi je položaj zapovjednika Iranske revolucionarne garde naslijedio od Mohammada Pakpoura, ubijenog u napadu 28. veljače 2026. zajedno s još nekoliko visokih zapovjednika tijekom sastanka s vrhovnim vođom Alijem Hameneijem.

Ahmad Vahidi je poznat i u Iranu i u inozemstvu: Interpol ga traži još od 2007. godine zbog navodne umiješanosti u bombaški napad na židovski društveni centar AMIA (Asociación Mutual Israelita Argentina) u Buenos Airesu.

Argentinski istražitelji smatraju Vahidija jednim od glavnih organizatora tog terorističkog čina u kojem je ubijeno 85 ljudi, a više od 300 ih je ozlijeđeno. U vrijeme napada Vahidi je bio zapovjednik brigade Quds, elitne postrojbe Iranske revolucionarne garde u čijoj su nadležnosti i operacije u inozemstvu.

Vahidi se Revolucionarnoj gardi pridružio već s 20 godina te je tijekom Iransko-iračkog rata napravio karijeru. Nakon toga postao je zapovjednik postrojbe Quds i na toj je dužnosti ostao do 1997. godine.

Kao tvrdolinijaš se pokazao već i kao ministar obrane u vladi predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada (2009. - 2013.), a u vladi predsjednika Ebrahima Raisija bio je ministar unutarnjih poslova od 2021. do 2024. godine.

Tijekom prosvjeda 2022. za prava žena, nakon ubojstva Jine Mahse Amini u policijskom pritvoru, Vahidija se smatralo ključnom osobom u krvavom gušenju demonstracija i odlučnim zagovornikom vjerskog propisa o prekrivanju kose žena.

Prema iranskim izvorima, Vahidi spada i u uži krug suradnika novog revolucionarnog vođe u Iranu Modžtabe Hameneija.

Prema procjeni inozemnih instituta, Vahidi je vjerojatno utjecajnija osoba nego predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf, za kojeg se smatra kako ima umjerenija stajališta i zalaže se za pregovore.

Mohamad Baker Kalibaf, predsjednik parlamenta

Mohamad Baker Kalibaf je kao predsjednik iranskog parlamenta (Madžles), što je postao 2020. godine, među najmoćnijim ljudima Irana i također ima bliske veze s Revolucionarnom gardom.

Rođen je 1961. godine, a nakon revolucije priključio se Iranskoj revolucionarnoj gardi (IRGC). Tijekom Iransko-iračkog rata je postao zapovjednik jedne postrojbe, a nakon rata je nastavio karijeru u službama sigurnosti.

Kao predsjednik parlamenta je vodio izaslanstvo Irana na prvim pregovorima sa SAD-om u Pakistanu. Nije izvjesno hoće li i dalje imati tu ulogu.

No sve borbe i razlike između iranskih dužnosnika ne dopiru u javnost: čulo se da je Kalibaf optužio Saida Džalilija i ljude sličnog kova da će „uništiti Iran", ali službeno su demantirani svi takvi napisi.

Said Džalili, moćnik iz sjenke

Američka televizijska postaja Fox News je nedavno javila kako će baš Said Džalili, „teški tvrdolinijaš koji je ismijavao Trumpa", vjerojatno preuzeti vođenje mirovnih pregovora. Potvrde te tvrdnje još nema.

Said Džalili, rođen 1965., formalno ima tek nejasne funkcije u državnom aparatu Irana - član je vijeća koje razmatra sporove između parlamenta i Vijeća čuvara revolucije i navodno je predstavnik vrhovnog vođe na zasjedanjima najvišeg Vijeća za nacionalnu sigurnost. On je odlično poznat kao čvrsti tvrdolinijaš u iranskom političkom sustavu i odlučno odbacuje svako približavanje Zapadu.

Kao i mnogi iz njegove generacije, tijekom Iransko-iračkog rata (1980. - 1988.) dobrovoljno se prijavio u vojsku te je u borbama izgubio dio desne noge. Nakon rata, 1989. godine, započeo je karijeru u iranskom ministarstvu vanjskih poslova.

Kasnije je radio u uredu vrhovnog vođe, a od 2007. do 2013. bio je tajnik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost te istodobno glavni pregovarač Irana za nuklearni program. U toj je ulozi i te pregovore vodio u sve dublji sukob, što je dovelo i do dodatnih sankcija UN-a protiv Irana.

Nakon nedavnih izjava Donalda Trumpa o nejasnoćama u upravljanju Irana, Džalili i drugi dužnosnici su preko društvenih mreža objavili gotovo identične poruke: „U našem Iranu nema ni hardlinera ni umjerenih. Svi smo mi 'iranski' i 'revolucionarni', a uz čelično jedinstvo naroda i države, u potpunoj odanosti vrhovnom vođi revolucije, prisilit ćemo zločinačkog agresora na pokajanje."

Modžtaba Hamenei, vrhovni vođa Irana

Vrhovni vođa Irana je Modžtaba Hamnei, rođen 1969. godine kao drugi sin likvidiranog iranskog vrhovnog vođe Alija Hameneija. Nakon očeve smrti u veljači 2026. "Skupština stručnjaka" koju čini 80 "uglednih vjerskih učitelja" imenovala ga je novim vrhovnim vođom.

Još od stupanja na dužnost 8. ožujka 2026. se čeka njegovo javno obraćanje, ali sve do danas nema nikakve službene snimke. Za razliku od oca ili revolucionarnog vođe ajatolaha Homeinija, Modžtaba nije poznat kao veliki govornik i uvijek je djelovao iz pozadine.

Nije izvjesno što je s njim nakon udara tridesetak projektila na stambene i uredske komplekse njegova oca. List New York Times piše kako je navodno teško ranjen i nalazi se na tajnoj lokaciji, pod liječničkim nadzorom malog kruga pouzdanih liječnika, bez elektroničke komunikacije. Prema istom izvješću, u njegovom liječenju sudjeluje i predsjednik Masud Pezeškian kao kardiokirurg.

Masud Pezeškian, predsjednik

Masud Pezeškian je od srpnja 2024. predsjednik Irana. Rođen je 1954. godine u Mahabadu, po zanimanju je kardiokirurg. Od 2001. do 2005. bio je ministar zdravstva u vladi predsjednika Mohammada Hatamija. Nakon toga je dugi niz godina bio zastupnik u parlamentu za Tabriz, a od 2016. do 2020. obnašao je dužnost potpredsjednika iranskog parlamenta.

U političkom sustavu Irana predsjednik je podređen vrhovnom vođi koji ima stvarnu kontrolu nad vojskom, Revolucionarnom gardom, pravosuđem i strateškom vanjskom politikom.

Pezeškian stalno ističe potrebu za pregovorima sa SAD-om i poziva na „poštene i ravnopravne razgovore". Službeno stoji iza Mohamada Bakera Kalibafa, koji je kao predsjednik parlamenta uspostavio prve izravne kontakte u pregovorima sa SAD-om u Pakistanu.

Abas Aragči, ministar vanjskih poslova

I Abas Aragči u svojim javnim istupima stalno ponavlja tu poruku. Rođen 1962. godine, a od 2024. je ministar vanjskih poslova Irana i poznato je lice pregovora i sa SAD-om i s drugim državama.

Još kao dječak sudjelovao je u Iranskoj revoluciji, a tijekom 1980-ih borio se u Iransko-iračkom ratu kao pripadnik Revolucionarne garde. Aragči se 1989. godine pridružio iranskom ministarstvu vanjskih poslova, a između ostalog bio je veleposlanik u Finskoj (1999. - 2003.) i Japanu (2007. - 2011.), a više puta je obnašao funkciju zamjenika ministra vanjskih poslova i glasnogovornika ministarstva. Godine 2015. bio je glavni iranski pregovarač u nuklearnim razgovorima koji su doveli do Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja (JCPOA), poznatog kao iranski nuklearni sporazum.

Posljednjih dana Aragči je putovao na razgovore u Pakistan, Oman i u ponedjeljak (27.4.) u Rusiju. Istodobno se nalazi u središtu intenzivnih diplomatskih aktivnosti.

Iranska novinska agencija Fars, bliska Revolucionarnoj gardi, izvijestila je i da je Iran preko posrednika Pakistana američkoj vladi uputio „pisane poruke". One se navodno odnose na „crvene linije Islamske Republike Iran", uključujući nuklearni program i Hormuški tjesnac. Prema tim navodima, ti sadržaji ipak nisu dio službenih pregovora.