Svatko ponekad sanja o golemom dobitku i novcu kojim bi jednim potezom riješio sve probleme i počeo živjeti novim, lagodnim životom. Nova kuća, novi auto, jahta... A i partner(ica) možda ima već previše bora.

No u nekim nacijama ima znatno više onih koji su spremi sanjati takve snove. Osim toga, to je i posao u kojem se onda okreću gigantski iznosi. Na čelu ljestvice, to možda nikoga ne mora čuditi, jest zemlja Las Vegasa, Sjedinjene Američke Države.

Kako je objavio britanski list Economist, tamo se 2013. prokockalo 119 milijardi dolara, dakle nešto više od 87 milijardi eura. Treba si predočiti kako je, podsjeća britanski list, to iznos koji je tek malo veći od imutka Bill Gatesa i Warrena Buffetta - i to uzetih zajedno!

Na drugom je mjestu Daleki istok, i to Kina, koja se s gotovo 56 milijardi eura i u tom približila najvećem gospodarstvu svijeta. Na trećem mjestu je Japan sa "samo" 23 prokockane milijarde eura, a onda slijedi jedna zemlja Europe.

Ne, to nije Hrvatska koja se, na sreću, nije ni probila na ljestvicu britanskog lista, nego Italija! Tamo se prokockalo 17,5 milijardi eura, a slijedi Velika Britanija gdje se na kocki izgubilo 14,6 milijardi eura. I u Njemačkoj se voli kockati, ali sa spiskanih 10,85 milijardi eura je to bilo dovoljno tek za sedmo mjesto.

Države su jedno, ali samo stanovnici su kockari...

Neke od tih zemalja imaju veliki broj stanovnika, tako da ljestvica posve drugačije izgleda ako se pogledaju prokockani iznosi po glavi prosječnog (odraslog) stanovnika. Statistika doduše svjedoči kako će to prije biti muškarac nego žena, ali ni tu ne želimo biti seksisti.

Ako se uzme u obzir broj stanovnika, oklade o tome hoće li primjerice i sutra svanuti novi dan najprije će pasti u Australiji. Tamo svaki odrasli stanovnik godišnje spiska oko 735 eura na oklade i igre na sreću, ali za petama mu je i Singapur gdje će građanin spiskati jedva pedesetak eura manje.

Ove nacije ljubitelja igara na sreću daleko su odmakle od trećeplasirane zemlje koju ćemo naći u Europi. Oko 440 eura godišnje se prokocka u Finskoj, čiji su stanovnici tako skloniji kocki i od Novozelanđana, građana SAD-a, Talijana i Iraca koji su tek na sedmom mjestu.

A makar su u ukupnom volumenu razmjerno visoko na ljestvici, obzirom na broj stanovnika Nijemci su još jedva dospjeli na tablicu britanskog lista na 20. mjesto. Jer, ispred nje je dug popis zemalja čiji su građani još skloniji kocki. Navedimo redom: nakon Irske slijede Norveška, Kanada, Švedska, Velika Britanija, Španjolska, Danska, Švicarska (!), Japan, Francuska, Grčka, Austrija, a čak i Nizozemci su skloniji kocki od Nijemaca.

Mnoge predrasude su ipak točne

Ipak, ima istine i u legendi o Las Vegasu. Amerikanci su najskloniji svoj novac prokockati u pravim kockarnicama i kasinima, slično kao i stanovnici Singapura, Kanade i čak Švicarske. Australci su osobito ludi za automatima na sreću, a ta pošast je uvelike zahvatila i Italiju.

Kad je riječ o kladionicama, i tu se potvrđuju međunarodni stereotipi, jer makar se kladi u Australiji i u Singapuru, to spada u draži način izgubiti novac u Irskoj, Švedskoj i Norveškoj.

U Singapuru onda još postoji i lutrija koja se rado kupuje, a ona je osobito popularna i u Italiji, Španjolskoj i opet Švicarskoj. Nijemci su pak, prema ovoj statistici, prilično konzervativni: otprilike iste iznose spiskaju na automatima i lutriji, a sve ostalo je tek razmjerna sitnica.

Doduše, tu se sve više troši novac i na novim oblicima igara na sreću, preko Interneta, mobitela ili interaktivne televizije. Ali i tu se može vidjeti gdje leže zemlje koje su najdalje otišle u toj "tehnološkoj revoluciji": u Skandinaviji. Upravo to je i lansiralo Fince na treće mjesto, a tu su i Norvežani i Šveđani.

Sve u svemu, britanski list navodi mišljenje statističara kako oko 1,8% stanovništva spada u igrače igara na sreću koji se već mogu smatrati ovisnicima. A ako neka zemlja nije na ovom popisu, to onda možda samo znači da njezini stanovnici nemaju novaca za kocku.