Optužba protiv Dominique Görlitz iz Chemnitza i njenog istraživačkog tima sastavljenog od tri Nijemca i šest pomagača iz Egipta zvuče veoma ozbiljno. Oštećivanje možda najznačajnijeg arheološkog dobra, Keopsove piramide. Oni su se u travnju prošle godine uspeli u jednu malu komoru blizu vrha piramide i uzeli uzorke boje na zidovima kako bi ih poslali na istraživanje u Njemačku.

Makar se može razumjeti srdžba egipatskog službenika, teško je reći da je upravo ovaj njemački tim najviše kriv za stanje koje traje još od svrgavanja Mubaraka. Tamošnje ministarstvo je nakon toga i dalje nastavljalo izdavati dozvole. Ali ako i za Mubaraka nije bilo uvijek posve jasno, tko će dobiti dozvolu za iskopavanje, nakon toga je postalo još manje jasno.

Ali Ahmad Ali iz Ministarstva za starine smatra to, blago rečeno drskošću. Njemački tim uopće nije imao dozvolu, točnije; imao je tek ograničenu dozvolu za posjet Keopsovoj piramidi: "Dozvola ne obuhvaća posjet gornjim prostorijama piramide. A i na dozvoli je jasno naznačeno kako se smije samo posjetiti, ali ništa uzeti." Prošlog tjedna je počeo sudski postupak protiv arheologa i u najgorem slučaju im prijeti od tri do pet godina zatvora.

Dozvola koja to jest i nije

Tako je i Dominique Görlitz, kad joj je izdana dozvola za Keopsovu piramidu odmah upitala: "Zašto na toj dozvoli zapravo ništa ne piše? Niti naša imena, niti gdje smijemo istraživati, gdje ne smijemo?" Njen pratilac i spisatelj Stefan Erdmann joj je objašnjavao kako je s tom dozvolom sve u redu. On već desetljećima živi u Egiptu, istraživao je piramidu nebrojeno puta i odlično zna da u posljednje vrijeme niti druge istraživačke momčadi ne dobivaju dozvole koje drugačije izgledaju. Zato i kopaju praktično gdje im se prohtje, sa dozvolom i bez nje.

Nadležno ministarstvo procjenjuje kako je tako ukradeno arheoloških nalaza u vrijednosti od oko tri milijarde dolara, ali kod mnogih nalaza se uopće ne može govoriti o dolarima i centima; njihova vrijednost je neprocjenjiva, osobito za egipatske domoljube.Upravo je to razlog tolike srdžbe Egipćana. Monica Hanna je egiptologinja koja sa dragovoljcima egipatsko ministarstvo upozorava na upravo drastičan porast divljih iskopavanja i krađe artefakta. Prema satelitskim slikama procjenjuje kako upravo traje pljačka na oko 200 nalazišta i smatra da se krađa baštine Egipta u posljednje tri godine barem - utrostručila! "Procjenjujemo da svakog dana nestaje oko 100 do 150 objekta, i to traje sve od 2011."

Egipćani tek otkrivaju što imaju

Ali problem je još jedan: praktično od samih početaka iskopavanja u Egiptu tamo negdje u osamnaestom stoljeću, tadašnji muslimanski vlastodršci nisu baš točno znali, što da rade s tim ostacima drevne kulture. Za njihove vjerske vođe su sve to bili proizvodi nevjernika koje bi najbolje trebalo uništiti. A ako drugi nevjernici, oni sa Zapada žele još i platiti za te ostatke pogana, tu se nema što prigovoriti.

Zato ne čudi što su u "zlatno" doba iskapanja koncem devetnaestog stoljeća na egipatskim tržnicama domaći pljačkaši grobova stranim turistima nudili ne samo čitave egipatske mumije, nego čak i prah od mljevenih mumija. Iz nekog, samo njima poznatog razloga se tvrdilo da taj prah pogoduje potenciji pa tako niti mušterija nije nedostajalo.

Zapravo, čak i u doba Mubaraka se nastavila ta tradicija da se samo strance pušta da kopaju po ostacima "nevjernika" - i da o tome odlučuje Ministarstvo za starine. "30 godina su nas uvjeravali kako sve te starine pripadaju Ministarstvu - i turistima. One ne pripadaju nama, Egipćanima", žali se Osama Karar.

Novi naraštaj želi svoje blago

Doista, čak i ako se pogleda literatura o kulturi drevnog Egipta, čitavo mnoštvo je objavljeno na engleskom, francuskom, njemačkom... Na gotovo svim svjetskim jezicima, ali jedva da je išta na arapskom. Tek u posljednje doba stasaju mladi Egipćani kao što je i Osama Karar koji se u slobodno vrijeme bavi zaštitom kulturnog dobra svoje domovine.

Pokazuje nam detaljne fotografije Keopsove piramide sa bezbrojnim, ozbiljnim pukotinama po golemim kamenim blokovima. "Pogledajte, piramide su u opasnosti. To kamenje ne može govoriti i zato mu mi pokušavamo dati glas", objašnjava nam Karar. Sa istomišljenicima je osnovao i "Narodni front za obranu starina" i gorljivo se zalaže za najoštrije kazne i za njemačke istraživače.

Ali ipak, priznaje da su problem i Egipćani. Čak i u nadležnim službama mnogi još uvijek misle kako su te starine "samo za strance", a još je veći problem među stanovništvom. Jer na mnogima od tih ilegalnih iskopina nisu stranci, nego Egipćani. A oni će pronađeno prodati - doslovce bez razmišljanja o gubitku koji time trpi Egipat.