Kad pogledamo u zvjezdano nebo, možda nam se čini da vidimo sve što svemir jest - zvijezde, planete, galaksije i maglice. No, ono što možemo vidjeti i detektirati čini tek mali dio svega što postoji. Znanost nam otkriva da obična materija, od koje smo i sami sastavljeni, čini samo oko 5 posto svemira. Još 25 posto čini tamna tvar, nevidljiva, ali s mjerljivim gravitacijskim učinkom. No, najveći dio, oko 70 posto svemira, pripada nečemu što znanstvenici nazivaju - tamna energija.

Što je zapravo tamna energija? Nažalost, odgovor je - ne znamo. Znamo da postoji, znamo da ima ogroman utjecaj na svemir, ali ne znamo njezinu prirodu. Tamna energija otkrivena je krajem 1990-ih godina kada su znanstvenici, proučavajući supernove, došli do iznenađujućeg zaključka: svemir se ne samo širi, nego se širenje ubrzava. To ubrzanje ne može objasniti gravitacija ili poznate sile, pa je uveden pojam tamne energije kao nepoznatog oblika energije koja „gura" svemir.

Jedna od teorija sugerira da je tamna energija zapravo kozmološka konstanta - ideja koju je prvi predložio Albert Einstein, iako ju je kasnije odbacio nazivajući ju svojom „najvećom pogreškom". No čini se da bi upravo ta „pogreška" mogla biti ključ. Prema toj ideji, tamna energija je svojstvo samog prostora: što više prostora, to više tamne energije. Drugi modeli predlažu da se možda radi o „kvintesenciji" - dinamičkom polju koje se mijenja kroz vrijeme.

Najveći problem jest što tamnu energiju ne možemo izravno mjeriti. Možemo samo promatrati njezine posljedice. Ubrzano širenje svemira, koje sve preciznije bilježe teleskopi i sateliti poput svemirskog teleskopa Euclid ili misije DESI, najbolji je dokaz njezina postojanja.

Ako tamna energija nastavi djelovati ovako kako mislimo, svemir će se nastaviti širiti zauvijek, postajući sve hladniji i prazniji. No, ako se njezina svojstva promijene, moguće su i drugačije sudbine - kolaps svemira ili još brže širenje prema potpunoj „smrti topline".

Na kraju, tamna energija ostaje jedna od najvećih misterija moderne kozmologije. Činjenica da je ne možemo vidjeti ni dotaknuti, a ona ipak drži sudbinu cijelog svemira u svojim rukama, podsjeća nas koliko još nepoznatog skriva beskrajni svemir iznad naših glava.