Projekt nazvan Synthetic Human Genome Project (ili kraće HGP-Write) jedan je od najambicioznijih pothvata suvremene znanosti. Pokrenut 2016. godine, zamišljen je kao nastavak originalnog Human Genome Projecta koji je 2003. godine uspješno sekvencirao cijeli ljudski genom. Dok je prvotni projekt bio usmjeren na „čitanje" genoma, HGP-Write ide korak dalje - želi sintetizirati cijeli ljudski genom, „pisati" ga od nule koristeći napredne metode sintetske biologije.

Cilj je stvoriti potpuno umjetni ljudski genom u laboratoriju. Tehnički gledano, to znači spajanje milijardi nukleotida kako bi se stvorio funkcionalni DNK kod sposoban za unos u ljudsku stanicu. Zagovornici projekta ističu da bi to moglo otvoriti vrata revolucionarnim terapijama, potpunom razumijevanju genetskih bolesti, otpornijim organizmima te potencijalno eliminaciji nasljednih bolesti.

Međutim, projekt je od samih početaka izazvao brojne kontroverze. Prva i najočitija nedoumica tiče se same etike stvaranja „sintetskog čovjeka". Kritičari se boje da bi uspjeh projekta mogao otvoriti vrata stvaranju umjetnih ljudi ili kloniranju prema željama investitora, bez jasnih etičkih ograničenja. Mnogi se pitaju tko bi nadzirao ovakve tehnologije i kako bi se spriječila njihova zloupotreba.

Dodatno, zabrinutost izaziva i potencijal za „genetski elitizam". Ako bi sintetski genom omogućio modificiranje ili „poboljšavanje" ljudskih osobina, postavlja se pitanje tko bi imao pristup takvim tehnologijama. Mogućnost stvaranja „dizajniranih beba" s unaprijed odabranim osobinama izaziva strah od nove vrste društvene nejednakosti, gdje bi bogatiji slojevi mogli sebi priuštiti genetske prednosti.

Još jedan aspekt rasprave odnosi se na biološku sigurnost. Sintetski organizmi, ako pobjegnu iz laboratorija, mogli bi poremetiti postojeće ekosustave ili prouzročiti neočekivane posljedice. Iako projekt za sada ostaje u strogo kontroliranim laboratorijima, mnogi znanstvenici traže jasnije međunarodne regulative i strogu transparentnost.

Unatoč svemu, HGP-Write okuplja brojne svjetske znanstvenike, sveučilišta i privatne investitore. Njegovi zagovornici tvrde da tehnologija sama po sebi nije ni dobra ni loša - presudno je kako će je društvo koristiti i regulirati. Za sada se projekt uglavnom fokusira na manje kontroverzne ciljeve, poput sintetskih genoma bakterija i kvasaca koji služe kao platforme za testiranje tehnologija.

Hoće li projekt jednom doista stvoriti potpuno sintetski ljudski genom i što će to značiti za čovječanstvo, ostaje otvoreno pitanje. Sigurno je samo jedno: dok znanost nezaustavljivo napreduje, rasprava o granicama i posljedicama ovakvih otkrića bit će sve važnija.