Prljavi besposleni hippiji. Propali studenti. Lijenčine. Komunisti. Stoka sitnog zuba. Neiživljena mladež. Sve su ovo nazivi kojima je američki mainstream medijski establišment odlučio počastiti ljude koji već 10 dana prosvjeduju na manhattanskom Wall Streetu, simboličkom, ali i stvarnom mjestu odgovornom za sva financijska i gospodarska zla koja su zadesila svijet u kojem živimo.

Dok s jedne strane možemo potpuno razumjeti konzervativne medije i komentatore, koji sukladno svojoj političkoj ideologiji odbacuju bilo kakve pokušaje mijenjanja društva uličnim i/ili nasilnim metodama, nevjerojatno ignoriranje od strane „lijevih" i liberalnih medija, kako američkih, tako i onih diljem svijeta, nešto je što nikako ne možemo utuviti u glavu.

Štoviše, da neki policijski službenici koji su zaduženi za čuvanje tih istih građana nisu izgubili živce i počeli nasilno tući prosvjednike i prskati ih suzavcem, što je u više navrata zabilježeno kamerom, velika većina mainstream medija ni danas ne bi napisala niti slova o jednim od najvećih ovogodišnjih prosvjeda u ovoj zemlji.

Primjedbe koje se najčešće mogu čuti od strane foteljskih liberala i kafanskih nezadovoljnika su one da prosvjedi bez jasnog vođe i čvrste političke poruke nisu nešto što vrijedi podržati. Čuju se i komentari kako su to samo balavi klinci koji ne znaju konstruktivno usmjeriti svoje nezadovoljstvo, a većina njih nema uopće pojma kako funkcioniraju stvari.

Doista, zar moramo biti ekonomski stručnjaci da shvatimo kako se u Americi i svijetu stvari potpuno otimaju kontroli? Naravno da ne, budući da je cijela situacija zapravo vrlo jednostavna i nema ništa čudno u tome da mnogi prosvjede na Wall Streetu vide kao početak borbe za svoja osnovna ljudska prava. Ovako stoje stvari:

1. Financijske institucije, od kojih su mnoge smještene upravo na Wall Streetu, napravile su zadnjih godina cijeli niz idiotskih poslovnih odluka koje su ugrozile cijelu svjetsku ekonomiju.

2. Posljedice ovakvih odluka direktno su osjetili oni najugroženiji - prosječni ljudi kakvi čine većinu u svakom društvu.

3. U SAD-u od početka krize koja je stotine tisuća ljudi doslovno bacila na ulicu, a milijune dovela na rub egzistencije do današnjeg dana nije odgovarao NITKO, unatoč svakodnevnim dokazima kako su bankari posezali za brojnim zakonski upitnim financijskim mehanizmima.

4. U vrhunski ironičnom obratu, federalna je vlada platila više tisuća milijardi državnih dolara bankama s Wall Streeta kako bi ih spasila od njih samih.

5. Svakodnevno slušamo u vijestima kako plaće menadžera najvećih banaka rastu iz godine u godine, unatoč krizi. Isto tako, slušamo i o milijunima dolara bonusa koje ti isti ljudi dobivaju za svoj rad.

6. Federalna vlada potpuno je nemoćna da napravi išta konkretno da se spiječi ovo kaotično stanje, budući da su, u većoj ili manjoj mjeri, svi njezini članovi zapravo zaposlenici i suradnici tih istih banaka.

7. Šefovi s Wall Streeta javno su slavili nakon što su neke od velikih američkih kompanija prebacile veliki dio svog poslovanja u zemlje trećeg svijeta, pozdravljajući to kao pametan poslovni potez. Nažalost, to je ostavilo oko 4,5 milijuna ljudi bez posla, usred jedne od najgorih ekonomskih kriza u povijesti.

8. Zaključno, većini je ljudi ovakva situacija potpuno neizdrživa i jednostavno žele da završi.

„Mi smo 99 posto. Mi smo ti koje se svakodnevno izbacuje iz naših kuća i stanova. Mi smo ti koji smo prisiljeni birati između stanarine i hrane. Mi smo ti koji nemaju kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Mi smo ti koji udišu zagađeni zrak iz vaših tvornica. Mi smo ti koji rade od jutra do sutra za malu plaću i nikakva prava, ako smo sretni da uopće radimo. Mi smo ti koji dobivaju mrvice dok onih ostalih 1 posto dobiva sve ostalo. Mi smo 99 posto."

Ovaj tekst stoji na stranici organizacije koja je organizator prosvjeda. Nešto što je počelo kao građanski bunt pretvorilo se u nepresušan izvor tragičnih ljudskih sudbina od čijeg će vam se čitanja stisnuti knedla u grlu. Neka se stisne. To je dobar znak. I to je jedino što stoji između onih 1 posto i njihove konačne pobjede.