Prema dvije najpoznatije svjetske rang-liste sveučilišta, londonskog dnevnika Times i šangajskog sveučilišta, Sveučilište u Zagrebu ne nalazi se niti među prvih 500 svjetskih sveučilišta. Porazan je to podatak, posebice ako se uzme u obzir i podatak da njegova kvaliteta pada, za razliku od, primjerice ljubljanskog sveučilišta čija kvaliteta konstantno raste.

Iako je zagrebačko sveučilište razmjerno veliko, tu veličinu ne opravdava kvalitetom. Naime, iako je prema leidenskoj listi najvećih europskih sveučilišta na 144. mjestu od njih 250, važniji je podatak da je prema kvaliteti tek na 244. mjestu, piše Jutarnji list.

Podatak da znanstvenici Sveučilišta u Zagrebu objavljuju velik broj radova također se mora promatrati dvojako. Naime, iako je prema listi istraživačke skupine SCImago na 312. mjestu od 2124 svjetskih sveučilišta, akademija i agencija, na tako visokom mjestu je samo zato što je golemo.

1834. ili 1881. mjesto

''Ako se institucije rangiraju prema normiranoj kvaliteti časopisa u kojima se objavljuje, sveučilište pada na 1834. mjesto u svijetu. Ako se rangira po normiranoj citiranosti članaka, pada na 1881. mjesto. Oba su ta plasmana ispod gomile razmjerno opskurnih sveučilišta iz Kine, Indije ili Turske, pa i nekih afričkih zemalja. Poznata je činjenica da su članci sa Sveučilišta u Harareu u Zimbabveu u prosjeku citiraniji i objavljuju se u kvalitetnijim časopisima nego oni Zagrebačkog sveučilišta'', kaže dr. Boris Lenhard sa Sveučilišta u Bergenu.

No, liste SCImago kao relevantne se drži rektor Sveučilišta Aleksa Bjeliš. Napominje da je Hrvatska na dnu europske ljestvice po ulaganjima u znanost i visoko školstvo. Ulaganja po studentu su oko 3.000 eura, dok su na ljubljanskom ili bečkom sveučilištu dvostruko ili trostruko veća. Ipak priznaje da sveučilište bolje stoji prema broju radova nego prema njihovoj prepoznatljivosti u svijetu, što pak opravdava time da smo mala zemlja.

To jest istina, no postavlja se pitanje kako su onda afrička sveučilišta opet bolje rangirana od Hrvatske.

Bjeliš napominje i da je politika proteklih godina ignorirala Sveučilište, a koju je potencirao bivši ministar Dragan Primorac.

Još jedan bivši ministar znanosti Gvozden Flego smatra da je znanstvena produkcija Zagrebačkog sveučilišta relativno slaba, a dodatno će je dotući struktura proračuna za ovu godinu.

''Čak 85 posto proračuna odlazi na plaće, a u znanstvenim institucijama struktura troškova više sliči na socijalnu pomoć. Oko 200 milijuna kuna nije dovoljno ni za prostu, a kamoli proširenu znanstvenu reprodukciju'', kaže Flego.